hrvatski

Tijelo - neiscrpni izvor znanosti

Olakšanje tjelesne boli i liječenje ozljeda, te napredovanje u istraživanjima uzročnika postojećih i otkrivanju novih bolesti pridonosilo je dominantnoj ulozi medicine u vladanju ljudskim tijelom. Suvremeni razvoj medicine i sve uža specijaliziranost unutar nje doprinijeli su da se promatraju i analiziraju dijelovi ljudskoga tijela, a ne čovjek u cjelini. Medicini i njezinim djelatnicima čovjek je postao važan kroz njegov djelomičan problem - kroz onaj dio tijela za koji su oni usko specijalizirani. Na neodrživost takvog stanja ukazivali su filozofi, teolozi i pravnici, potom su im se pridružili i predstavnici drugih društvenih i humanističkih znanosti. U rasprave o ljudskom tijelu uključili su se filozofi usredotočeni na pitanje odnosa tijela i osobnosti te primjene etičkih načela u odnosu prema tijelu ; teolozi s gledištima o jedinstvu duše i tijela te uvjerenjima i vrijednostima koje iz tog jedinstva proizlilaze ; pravnici sa svojim stajalištima o pravu čovjeka da raspolaže svojim tijelom te pravu na prihvaćanje ili odbijanje medicinskog tretmana. Razmatranje odnosa čovjeka prema svojem kao i tijelima drugih ljudi, zatim tjelesnog proživljavanja emocija, misli stavova i uvjerenja te analiziranje različitih čimbenika društvene stvarnosti koji - također - utječu na čovjeka i njegovo tijelo proizvelo je dvostruki rezultat. Prvo, u medicinska stajališta o čovjeku i njegovom tijelu unesena su prijeko potrebna humanistička stajališta i gledišta, te drugo, potaknut je interdisciplinarni dijalog i angažman različitih profesija i zanimanja u traženju rješenja kojima bi se, od različitih zlouporaba, zaštitio čovjek i njegovo tijelo. Većina tih rješenja nalazi se i još uvijek traži u bioetičkom okruženju.

tijelo; bol; medcinski tretman; biomedicinska istraživanja; filozofi; teolozi; pravnici; bioetika

nije evidentirano