hrvatski

Spomenici VII. legije u rimskoj provinciji Dalmaciji

Na području rimske provincije Dalmacije zabilježeno je 86 spomenika VII. legije i 13 mogućih spomenika VII. legije. Legija se na tim spomenicima javlje kao leg(io) VII, leg(io) VII C(laudia) p(ia) f(idelis) i kao leg(io) VII Cl(audia). VII. legiji je 42. godine poslije Krista dodijeljen počasni naslov C(laudia) p(ia) f(idelis), pa različiti oblici imena legije predstavljaju odrednicu za datiranje spomenika. 48% spomenika nastalo je u razdoblju između dolaska legije na prostor rimske provincije Dalmacije i 42. godine poslije Krista. 28% spomenika podignuto je u razdoblju između 42. godine poslije Krista i odlaska VII. legije iz Dalmacije. 3% spomenika potječe iz razdoblja kada legija više nije boravila u rimskoj provinciji Dalmaciji nego u Meziji. Ostatak otpada na spomenike koje više nije moguće sa sigurnošću pripisati jednoj od skupina i na moguće spomenike VII. legije. Na području rimske provincije Dalmacije zabilježen je 81 nadgrobni spomenik, pet sakralnih spomenika, dva građevinska i sedam međaških natpisa. Spomenici VII. legije na području rimske provincije Dalmacije koncentrirani su na područje između Jadera na sjeveru i Narone na jugu. U unutrašnjost sežu do tzv. Delmatskog limes, odnosno do linije koju naznačuju vojni logori Burnum, Tilurij i Bigeste. Unutar tog uskog priobalnog pojasa najveći broj spomenika nađen je u Saloni, Tiluriju i na području zvanom Pagus scunasticus. Koncentracija nadgrobnih spomenika i struktura pripadnika VII. legije upućuju da se u Tiluriju nalazio matični logor VII. legije, a u okolici Ljubuškog su naseljeni veterani. U Saloni su boravili aktivni vojnici, ali i veterani VII. legije. Stele pripadnika VII. legije rađene su prema dva osnovna obrasca. Dio ih pripada tzv. arhitektonskom tipu, a drugi dio tzv. reduciranom tipu. Osnovno svojstvo arhitektonskog tipa je kompozicija edikule ili naiska u gornjem dijelu stele. Unutar nje se javlja natpisno polje, natpisno polje i prikaz pokojnika ili prikaz pokojnika (arhitektonski tip A1-A3). Svaki tip se može dodatno rasčlaniti na osnovi prikaza u donjem dijelu stele. Osnovno svojstvo reduciranog tipa je redukcija arhitektonskih elemenata edikule ili naiska. On se također može dodatno rasčlaniti na osnovi prikaza u donjem dijelu stele. Najomiljeniji dekorativni element na stelama VII. legije je prikaz dvokrilnih vrata koja su podijeljena na četiri polja. Taj motiv se javlja i na jednoj od četiri ara, ali nije zabilježen ni na jednom od četiri titula. Među pripadnicima VII. legija na područja rimske provincije Dalmacije zabilježeno je 9 prenomena, 59 gentilnih imena i 28 kognomena. Većina pripadnika legije nosi očev prenomen. Tročlana imenska formula, uglavnom se javlja na nadgrobnim spomenicima pripadnika legije VII C(laudiae) p(iae) f(idelis). No, jedna trećina nadgrobnih spomenika sa tročlanom imenskom formulom postavljena je za pripadnika legije VII, dakle prije tog razdoblja. 44% pripadnika VII. legije potječu iz Male Azije, 33% iz Italije, 9% iz Makedonije, 2% iz Gallije Narbonensis, a za 7% pripadnika unatoč navedenom domusu, nismo u mogućnosti odrediti odakle potječu. Pripadnici VII. legije unovačeni su između 18 i 29 godine živata, a u prosjeku njihova dob novačenja iznosi 21, 62 godina. Oni koji nisu preživjeli aktivnu vojnu službu, doživjeli su najmanje 30, a najviše 45 godina. U prosjeku su preminuli sa 37, 27 godina. Veterani VII. legije koji su sahranjeni na području provincije Dalmacije doživjeli su najmanje 44, a najviše 70 godina. U prosjeku su preminuli sa 55, 33 godina. U prosjeku je unovačeni pripadnik VII. legije mogao očekivat da će doživjeti 44, 87 godina. Ako je preživio aktivnu vojnu službu pred njim je bile još svega 2, 78 godina života.

VII. legija; rimska provincija Dalmacija; legio VII; legio VII C(laudia) p(ia) f(idelis); legio VII Cl(audia); nadgrobni spomenici; sakralni spomenici; građevinski natpisi; međaški natpisi

nije evidentirano