hrvatski

Marko Marulić u francuskoj književnosti

Izuzmemo li neprovjerljivu tvrdnju Miodraga Ibrovca da se Marulićev spis De institutione bene vivendi per exempla sanctorum čitao u školi Port-Royal, koju je pohađao i poznati francuski dramski pisac Jean Racine (1639.-1699.) čini se ipak da Marulić svajim, iako brojnim i u Evropi priznatim, djelima nije trajnije utjecao na razvoj francuske literature. Spomenuto djelo “ Oca hrvatske književnosti” doživljava u Francuskoj nekoliko izdanja, u izvorniku i u prijevodu, ima stanovit utjecaj na pripadnike pokreta devotio moderna, a početkom 17. stoljeća - u ‘ pročišćenom’ francuskom izdanju - postaje svakodnevnom lektirom jansenističkih krugova širom zemlje. Valja također istaknuti da su se učeni pojedinci u svojim raspravama pozivali na Marulićeve stavove s obzirom na određena moralna pitanja. Marulićevo ime zauzima časno mjesto u francuskim enciklopedijskim i leksikografskim izdanjima, iako s dosta promjenljivom srećom. U svom Velikom historijskorn rječniku Louis Moreri godine 1704. piše da je Marko Marulle rođen u Splitu (Spalato ili Spalatro). Poznato mu je također da je Marulić živio u 16. stoljeću, oko 1510. godine, te da je iza sebe ostavio više djela od kojih su najpoznatija De religiose vivendi institutione per exempla, u šest knjiga, prevedeno na francuski, zatim Evangelistarium de fide, spe et charitate, Quinquaginta parabolae i druge spise, koje je Gesner 1610. tiskao u Anversu. Ovi su podaci ponovljeni 1725. u drugom izdanju Velikog historijskog rječnika. Morerijevim tekstom poslužit će se izdavači proširenog izdanja Historijskog i kritičkog rječnika uglednog francuskog pisca i leksikografa Pierrea Baylea. Marulovo ime nedostaje međutim u prvom izdanju tiskanom u Rotterdamu 1697. godine, dakle još za života tog velikog erudita.

Marko Marulić, Louis Moreri, La grande Enciclopédie Larousse, Judita, De institutione, Jean Racine, Paul Dumond

nije evidentirano