engleski

Towards a modernist travel culture

Tekst obrađuje problem dodira različitih disciplina uključenih u područje kulture putovanja na primjeru specifične kulturne i povijesne artikulacije putničkoga diskurza u hrvatskoj književnosti, i to u razdoblju njegove modernističke dominacije od 1920-ih do 1960-ih. Posrijedi su trojica poetički srodnih autora koji u tom vremenskom razdoblju putuju na tri različite destinacije: Miroslav Krleža (Izlet u Rusiju, 1926) jedan je od prvih europskih putopisaca koji posjećuju onodobni Sovjetski savez, Slavko Batušić proputovao je u desetljeću pred Prvi svjetski rat gotovo cijelu zapadnu Europu (Kroz zapadne zemlje i gradove, 1932 ; Od Kandije do Hammerfesta, 1937 ; Od Siene do Haarlema, 1941) i Marijan Matković koji šezdesetih ih putuje po Sjevernoj i Južnoj Americi (Američki triptih, 1974 ; Deset meksičkih razglednica 1967, 1967). Namjera je teksta da, s obzirom na postdisciplinarni status područja kulture putovanja, u osloncu na historiografiju (socijalna povijest, povijest svakodnevice, povijest mentaliteta, povijesti slobodnog vremena, povijest putovanja itd.), tekstualnu i poetičku analizu karakterističnu za problem putopisa kao književnog žanra (pripovjedne tehnike, odabir itinerarija, definiranje razloga putovanja, konstrukcija putopisnog subjekta kroz izlaganje, percepciju i djelovanje, pretpostavljenog adresata itd.), ponudi elemente modernističke kulture putovanja u hrvatskoj varijanti, kao distinktivne paradigme karakteristične za središnja desetljeća 20. stoljeća, i usporedi ih s onodobnim (zapadno) europskim standardima. U tom su smislu osobito zanimljivi problemi lokacije i kulturalne samopercepcije, granice, dodira i drugog, kao i odnos spram različitih skupnih identiteta (rodnog, kulturnog, etničkog, političkog, regionalnog) u inače modernističkoj kulturi putovanja uglavnom određenoj fenomenima egzila, pojedinca, samotnjaštva i introspekcije.

travel culture; modernism; croatian travel writing

nije evidentirano