hrvatski

Multipla skleroza - klinička slika, dijagnostika i liječenje

Multipla skleroza (MS) upalna je autoimuna bolest središnjeg živčanog sustava (SŽS) karakterizirana multicentričnom upalnom destrukcijom mijelina i oštećenjem aksona. Molekularna genetska istraživanja ukazuju na genetsku osnovu MS-a, no brojni pokazatelji ukazuju i na značaj djelovanja okoline u etiologiji bolesti. Klinički nalazi i nalazi magnetske rezonancije (MR) ukazuju da u bolesnika s MS-om betainterferon (IFNβ ) i glatiramer acetat smanjujuju pojavnost relapsa, te usporavaju progresiju neuroloških ispada. Nekoliko kontroliranih kliničkih studija pokazalo je da imunoglobulini također smanjuju učestalost relapsa bolesti. Mnoge su studije izvijestile o djelomičnom učinku različitih imunosupresivnih terapija. Dosadašnjim kliničkim studijama mitoksantron hidroklorida dokazano je da taj sintetski anaplastički agens s pridruženim protuupalnim djelovanjem smanjuje kliničke simptome i dokaze aktivnosti bolesti vidljive MR-om u bolesnika sa sekundarno progresivnom multiplom sklerozom (SPMS).

multipla skleroza; patogeneza; dijagnoza; liječenje; kliničke studije

nije evidentirano