hrvatski

Barotropni i baroklini valovi u širem području Lastovskog kanala

U ovom radu dat je prikaz mjerenja i analize barotropnih i baroklinih valova u širem području Lastovskog kanala u srednjem Jadranu. Mjerenjem morskih struja na dvije postaje, L-1 i L-2, u blizini otoka Lastova (gdje šelf prelazi u kontinentsku padinu) u vremenskom razdoblju između 17. veljače i 6. ožujka 1989. godine, dobiven je prvi eksperimentalni zapis oscilacija struja na periodima jadranskog seša. U spektrima snage razine mora i morskih struja dominira značajni maksimum na periodu osnovnog moda (oko 21 h). Amplitude oscilacija struja seša su velike i povremeno imaju vrijednosti i od 30 cm/s. Intenzivne struje seša uzduž i poprečno u jadranskom bazenu rezultat su efekta rotacije tj. utjecaja Coriolisove sile. Amplitude rezidualnih razina mora u sjevernom Jadranu dostizale su vrijednost od 40 cm. Uspoređeni su podaci morskih struja s istovremeno mjerenim podacima visine razine mora uzduž istočne obale Jadranskog mora. Pokazano je da pojava 21-satne oscilacije struje u Jadranskom moru prethodi 21-satnoj oscilaciji razine mora za četvrtinu ciklusa. To je u skladu s teorijskim rezultatom jednostavnog modela osnovnog zaljevskog seša. Glavni uzrok pojavi jadranskog seša bila je nagla, impulsna promjena brzine jugoistočnog vjetra (juga), što je česta pojava u Jadranskom moru. Najvažnije značajke intenzivnih seša simulirane su dvodimenzionalnim hidrodinamičkim numeričkim modelom Jadranskog mora, koji je forsiran rezidualnim razinama mora na mareografskoj postaji Otranto, kao i tlakom zraka i vjetrom mjerenima na meteorološkoj postaji Lastovo. Rezultati modela pokazuju da su struje seša relativno jake u području prelaza jadranskog šelfa u Južnojadransku kotlinu (gdje su i obavljena mjerenja) i sjevernije - između Zadra i Ankone. Za opis karakteristika unutarnjih valova opaženih u području srednjeg Jadrana, gdje šelf prelazi u kontinentsku padinu, analizirani su podaci morskih struja i temperature mora mjereni u kolovozu 1990. godine na jednoj postaji (L-4). Analizirani su i podaci smjera i brzine vjetra s obližnje meteorološke postaje Lastovo. Eksperimentalni spektri snage morskih struja i temperature mora ukazuju na vrlo intenzivnu dinamiku unutarnjih valova. Spektri snage u površinskom sloju i uz termoklinu pokazuju znatna odstupanja od teorijskog Garrett-Munkovog (GM) modela za duboki ocean u tri frekvencijska pojasa: oko 0.060 cph (oscilacije inercijalnog perioda), 0.080 cph (M2 plimne oscilacije) i 3-4 cph (visokofrekventne oscilacije). Oscilacije inercijalnog perioda i visokofrekventne oscilacije (3-4 cph) uzrokovane su vjetrom i/ili površinskim valovima uzrokovanim vjetrom. Maksimum energije u visokofrekventnom dijelu spektra unutarnjih valova (3-4 cph) ne odgovara maksimumu Brunt-Väisälä frekvencije (u sloju piknokline) već frekvenciji najdebljeg sloja konstantne frekvencije ispod piknokline, kojeg je Sabinin nazvao "rezonantni sloj". Oscilacije inercijalnog perioda imaju najveći udio u ukupnoj horizontalnoj kinetičkoj energiji, s učešćem od 25% (10%) u ukupnoj varijanci površinskih (pridnenih) struja. Anticiklonalna rotacija vektora morskih struja u površinskom sloju mora je za 180 stupnjeva pomaknuta u fazi u odnosu na sloj ispod termokline. Frekvencija inercijalnih oscilacija (1/16.6 cph) je nešto veća od lokalne inercijalne frekvencije (1/17.6 cph). Visina "inercijalnih maksimuma" u spektru morskih struja je vrlo velika u usporedbi s teorijskim GM modelom, dok im je širina tipična za umjerene širine.

oceanografija; seši; unutarnji valovi; oscilacije razine mora; morske struje; Jadransko more

nije evidentirano