Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Regulacija izražavanja citolitičkog proteina perforina u humanim decidualim limfocitima (CROSBI ID 329524)

Ocjenski rad | magistarski rad (mr. sc. i mr. art.)

Laškarin, Gordana Regulacija izražavanja citolitičkog proteina perforina u humanim decidualim limfocitima / Rukavina, Daniel (mentor); Rijeka, Medicinski fakultet u Rijeci, . 1998

Podaci o odgovornosti

Laškarin, Gordana

Rukavina, Daniel

hrvatski

Regulacija izražavanja citolitičkog proteina perforina u humanim decidualim limfocitima

Decidua je bogato infiltrirana stanicama porijeklom iz koštane srži (CD45+), a među limfocitima 10-15% čine limfociti T, a 85-90% NK stanična populacija velikih granuliranih limfocita (LGL), fenotipa CD3-CD16-CD56+. LGL stanice dobile su ime po brojnim zrncima u svojoj citoplazmi ispunjenim citotoksičnim medijatorima: perforinom (P) i serinskim esterazama (SE). Sadržaj P, koji se smatra i aktivacijskim biljegom za citotoksičke limfocite, u decidualnom je tkivu viši nego u bilo kojem drugom normalnom tkivu ili tkivu zahvaćenom patološkim procesom. Naime, 90% decidualnih limfocita je P+, s velikim brojem molekula P po stanici, međutim, svježe izolirani ne ubijaju stanice ekstraviloznog trofoblasta. Decidualni limfociti stimulirani s IL-2 postaju citotoksični i liziraju trofoblast učinkovitošću LAK stanica. Stoga se smatra da su za uspjeh gestacije među ostalim čimbenicima odgovorni i imunološki i endokrini mehanizmi koji reguliraju funkcije imunokompetentnih stanica u decidui. Ciljevi su istraživanja koja se opisuju u ovom radu istražiti da li progesteron, hormon koji je najznačajniji za održavanje trudnoće, može modulirati ispoljavanje perforina u decidualnim limfocitima i limfocitima periferne krvi, kultiviranim in vitro samo u mediju ili u prisutnosti adherentnih stanica i njihovih supernatanata. Broj P+ stanica u suspenziji decidualnih limfocita se smanjuje tijekom kultivacije in vitro, a ovaj se pad može spriječiti kultivacijom s adherentnim stanicama decidue (DAC) ili adherentnim stanicama periferne krvi (PBAC), kao i njihovim supernatantima. Učinak adherentnih stanica pojačava dodatna stimulacija s fitohemaglutininom (PHA). DAC je heterogena stanična populacija u kojoj dominiraju (80%) stromalne stanice (EGFR+), 10-20% su makrofazi (Ber-Mac 3+), a u malom broju nalazimo i stanice trofoblasta i žljezdanog epitela (GZ CT 4+), kao i endotela krvnih žila (QB-End 40+). Adherentne stanice periferne krvi su homogena populacija (oko 98%) monocita (CD14+/45+, HLA-DR+ i CD11c+). Monocitno-makrofagna stanična populacija odgovorna je za održavanje perforina u limfocitima tijekom kultivacije s adherentnim stanicama. Naime, suspenzija stromalnih stanica, koja preostaje nakon deplecije HLA-DR+ stanica, ne može ushodno regulirati perforin niti u limfocitima decidue, niti u limfocitima periferne krvi. Učinci adherentnih stanica na održavanje perforina u limfocitima decidue i periferne krvi ne mogu se spriječiti protutiijelom protiv IL-12. IFNgama ne može ushodno regulirati ispoljavanje perforina u decidualnim limfocitima, iako to ostvaruje u limfocitima periferne krvi. To govori u prilog mišljenju da je u decidualnom tkivu potisnut Th1 tip imunološkog odgovora. Visoka koncentracija progesterona svojstvena je decidualnom tkivu (3 mikrog/g tkiva) i vjerojatno je odgovorna za poticanje lučenja Th2 citokina. Progesteron dodan in vitro, u koncentraciji koja se može dobro usporediti s fiziološkom koncentracijom progesterona u decidui, sprječava porast broja P+ stanica u suspenziji decidualnih limfocita kultiviranih s decidualnim adherentnim stanicama. Progesteron primjenjen u visokim koncentracijama (20 mikrog/ml) djeluje direktno na decidualne limfocite i smanjuje broj P+ stanica tijekom osamnaestsatne kultivacije. Isti učinak postiže se i kultiviranjem limfocita s PIBF-om, koji je posrednik progesteronske aktivnosti ili kultiviranjem s protutijelom protiv IL-10. U raspravi se iznose hipoteze o mogućim mehanizmima kojim Th2 citokini i progesteron, neposredno ili putem posrednika, reguliraju ispoljavanje perforina u decidui.

Perforin; trudnoća; decidualni limfociti; limfociti periferne krvi; progesteron; PIBF

nije evidentirano

engleski

Regulation of expression of cytolytic protein perforin in the human decidual lymphocytes

nije evidentirano

Perforin; pregnancy; decidual lymphocytes; PBL; progesterone; PIBF

nije evidentirano

Podaci o izdanju

100

22.12.1998.

obranjeno

Podaci o ustanovi koja je dodijelila akademski stupanj

Medicinski fakultet u Rijeci

Rijeka

Povezanost rada

Kliničke medicinske znanosti