hrvatski

Prikaz i usporedba rezultata dobivenih nakon transperinealne i transrektalne biopsije prostate s uzimanjem 12 bioptičkih uzoraka

Uvod i cilj. U ovome radu autori žele prikazati vlastite rezultate dobivene nakon transperinealne (TPB) i transrektalne (TRB) metode biopsije prostate, te utvrditi postoji li značajna razlika između jedne i druge metode detekcije karcinoma prostate i postoji li značajna razlika po učestalosti komplikacija. Materijali i metode. Obradili su podatke za 203 bolesnika kod kojih je od 24. kolovoza 2000. do 14. kolovoza 2002. godine učinjena biopsija prostate zbog abnormalnoga nalaza digitorektalnoga pregleda (DRE) i/ili vrijednosti PSA>4 ng/ml. Do 10. mjeseca 2001. godine biopsije prostate na Klinici za urologiju Kliničke Bolnice Osijek provodile su se transperinealnim pristupom. Nakon toga se započelo s transrektalnim biopsijama, koje su gotovo u potpunosti zamijenile transperinealni pristup. U navedenom razdoblju, koje je obuhvatilo vremenski interval od 2 godine, učinjeno je 238 biopsija, 121 transperinealna i 117 transrektalnih. Prilikom provođenja obiju metoda, uzimano je 12 bioptičkih uzoraka, po 6 uzoraka iz svakoga režnja. Rezultati. Karcinom prostate dokazan je kod 87 od ukupno 203 bolesnika koja su pristupila biopsiji (43%). TPB provedena je kod 97 bolesnika i karcinom je dokazan kod njih 38 (39%), a TRB provedena je kod 106 bolesnika i kod 49 dokazan je karcinom (46%). Inicijalnom TPB, odnosno TRB dokazalo se 33, odnosno 46 karcinoma, a preostalih 5 karcinoma, odnosno 3 dokazalo se rebiopsijom, što znači da postotak karcinoma koji se nije uspio detektirati prvom biopsijom iznosi 13% za TPB, a 6% za TRB. Najzastupljeniji "Gleason score" karcinoma dobivenih objema metodama bio je 7. Prostatična intraepitelijalna neoplazija niskoga stupnja (low grade prostatic intraepithelial neoplasia-LGPIN) dijagnosticirana je ukupno kod 5 bolesnika. Kod svih je učinjena rebiopsija i karcinom je pronađen u jednom slučaju (20%). Prostatična intraepitelijalna neoplazija visokoga stupnja (high grade prostatic intraepithelial neoplasia-HGPIN) dijagnosticirana je kod 22 bolesnika. Rebiopsija je učinjena kod njih 13 (kod ostalih se također planira učiniti) i kod 2 bolesnika dokazan je karcinom (15%). Od komplikacija nakon TPB pojavio se jedan slučaj jake hematurije, a nakon TRB jedan orhiepididimitis, jedan prostatitis, tri vazovagalne epizode, po jedan slučaj izraženoga rektalnog krvarenja (hematohezije) i jake hematurije koji su zahtijevali hospitalizaciju, te jednu registriranu hematospermiju. Zaključak: Zabilježen je nešto veći je postotak detekcije karcinoma nakon TRB nego nakon TPB, ali se ova razlika nije pokazala statistički značajnom. Također je postotak detekcije karcinoma inicijalnom biopsijom, od ukupno dijagnosticiranih karcinoma, veći kod TRB nego kod TPB, ali niti ova razlika nije statistički značajna. Više komplikacija pojavilo se nakon TRB nego nakon TPB, ali s obzirom na malen ukupan broj komplikacija i na to da se pojedine komplikacije nisu javile niti u jednom slučaju nakon TPB, nije imalo smisla računati postojanje eventualne statistički značajne razlike.

karcinom prostate; transperinealna biopsija prostate; transrektalna biopsija prostate

nije evidentirano