hrvatski

Odvjetci obitelji Grasswein : istaknuti sudionici vojno-krajiške povijesti koncem 16. i početkom 17. stoljeća

U prošlim su vjekovima neprijeporno važno mjesto u hrvatskoj vojnoj povijesti imale obitelji i pojedinci sa njemačkog i austrijskog područja. Brojni pojedinci, nerijetko odvjetci istaknutih njemačkih i austrijskih plemićkih rodova, obnašali su (često i pokoljenjima) najviše vojne službe diljem hrvatskog prostora, sudjelovali u dugim, iscrpljujućim i značenjem presudnim radovima i bojevima te, uopće, svojim djelovanjem i vojničkim umijećem davali zapažene prinose događajima prebogatoj povijesti hrvatskog, ali i susjednog područja. Obitelj Grasswein, podrijetlom iz Tirola te od srednjeg vijeka prisutna i na štajerskom području, dala je koncem XVI. i početkom XVII. stoljeća nekoliko zapaženih pojedinaca – istaknutih sudionika događanja na području Vojne krajine. U radu se predstavljaju dosadašnja saznanja historiografije, razmatra uporavljivost pojedinih zbirki objavljenih izvora te ukazuje na temeljne studije, rasprave i priloge na osnovu kojih je moguće predstaviti prisutnost i djelovanje članova obitelji Grasswein na tlu Hrvatske na prijelazu dvaju stoljeća. Poglavit istraživački interes upravljen je na najistaknutijeg odvjetka obitelji Stjepana (umro 1594.), obnašatelja prestižnih vojnih dužnosti đurđevačkog, ivaničkog i koprivničkog kapetana te zapovjednika Slavonske krajine. Stjepan Grasswein je zapaženi sudionik protuturskih bojeva i znamenite sisačke bitke 1593. godine, a zahvaljujući njegovim brojnim i sadržajem podrobnim izvješćima odbornicima štajerskih staleža i nadvojvodi u Grazu, moguće je iščitati ne samo njegovu ulogu u tadašnjim zbivanjima, već i dobiti potpuniju sliku o općim, poglavito vojnim prilikama na hrvatsko-turskoj granici potkraj XVI. stoljeća. Uz Stjepana, zasigurno zapaženo mjesto pripada i njegovu bratu Albanu Grassweinu, ivanićkom i koprivničkom kapetanu te također, u više navrata, sudioniku bojeva sa Turcima na širem području Slavonske krajine, ali i na prostoru turske Slavonije. O njegovim zaslugama svjedoči i činjenice da je, prestankom obnašanja službe koprivničkog kapetana, poveljom cara Rudolfa II. 1607. godine, stekao naslov baruna. Naposljetku, u prilogu su spomenuti i Vuk II. i Jakov Grasswein, ali je – poradi oskudnosti vrela i dosadašnjih saznanja historiografije – njihove životopise i udio u hrvatskoj vojnoj povijesti na prijelazu iz XVI. u XVII. stoljeće, znatno teže iščitati i vrednovati. Na kraju se može zaključiti da je obitelj Grasswein, iako se ne može ubrojiti u red najistaknutijih njemačkih ili austrijskih obitelji koje su djelovale na području Vojne krajine, zasigurno istraživačke pozornosti vrijedna tema koja zaslužuje dodatnu istraživačku pozornost i pregnuće.

vojna povijest; Vojna krajina; hrvatsko-njemački odnosi; rani novi vijek

nije evidentirano