hrvatski

Neobjavljeni starokršćanski stakleni predmeti iz Arheološkog muzeja u Splitu

U članku autorica obrađuje pet staklenih predmeta iz starokršćanske zbirke Arheološkog muzeja u Splitu: tri ulomka pozlaćenih stakala, tzv. fondi d’ oro, jedan prsten s natpisom i jednu zdjelicu. Pretpostavlja se salonitansko podrijetlo ovdje objavljenih pozlaćenih stakala. Na žalost riječ je o ulomcima ulomaka na kojima sačuvani dijelovi prikaza ne upućuju na cjelovite rekonstrukcije i analogije. Na jednom od prikaza je sačuvan gornji dio neke lisnate biljke u pravokutnom kutu ruba. Takve su biljke dio prikaza brojnih pozlaćenih dna, a ponavljaju se u često oslikavanim kršćanskim, poganskim i profanim temama. Izrazito kršćanskog karaktera su dva pozlaćena ulomka. Na jednom se ulomku čita natpis (s)alvati sint. Riječ je o natpisu soteriološkog karaktera uz koji su vjerojatno bili vezani portreti pokojnika. Na drugom ulomku je vjerojatno sačuvan dio XP monograma. Ti su ulomci datirani u 4. st. po. Kr., a dopuštena je mogućnost ranije datacije ulomka s prikazom biljke. Pretpostavlja se da su svi bili proizvedeni u Rimu. Autorica ne nalazi izravnih analogija za natpis i motiv križa na pločici splitskog prstena koji oblikom pripada tipičnom starokršćanskom staklenom prstenju, npr. trijerskom iz posljednje trećine 4. st. Predlaže čitanje grčkog natpisa u dva reda kao: jedan Krist jedan Bog što podcrtava kršćansku dogmu o jedinstvu Sina i Oca. Riječ jedan ukazuje na jednačenje značenja pojmova u tekstu. U slučaju natpisa na našem prstenu jedan se u prvom redu odnosi na križ označavajući Krista kao jedinoga Boga, što se potvrđuje i pojačava formulom u 2. redu. Najbližu analogiju natpisu na splitskom prstenu autorica vidi na natpisu prstena iz muzeja u Leidenu. Ovi natpisi, kao i način na koji su sročeni, asociraju na Kristove riječi (Ivan 10. 30): Ja i Otac jedno smo. Prema tomu se motiv križa na splitskom prstenu izjednačava s osobom Krista, odnosno razrješava se kao kristogram. Ta je formula česta na kršćanskim spomenicima, poglavito u Siriji i Egiptu, pa autorica pretpostavlja istočno, egipatsko ili sirijsko podrijetlo splitskog prstena, a datira ga u kraj 4., 5. st. po. Kr. Zdjelica iz Danila kod Šibenika datirana je, analogno brončanoj koptskoj posudi iz Salone, preciznije s područja bazilike na Ilincu, te drugim sličnim metalnim ili keramičkim zdjelama, u kraj 5., 1. polovicu 6. st. po. Kr., a pretpostavljeno je njezino egipatsko ili sirijsko podrijetlo.

Staklo; pozlaćena stakla; Salona; prsten; Krist; zdjelica; Danilo

nije evidentirano