hrvatski

Emocionalna inteligencija i neki pokazatelji prilagodbe kod učenika rane adolescentske dobi

U okviru ovog istraživanja pokušali smo mjeriti neke od faceta sposobnosti emocionalne inteligencije u okviru modela Mayera i Saloveya, utvrditi međusobne povezanosti takvih mjera, te ispitati koliko one doprinose objašnjenju školskog uspjeha i sociometrijskog statusa kod učenika rane adolescentne dobi. U svrhu mjerenja sposobnosti emocionalne inteligencije konstruirali smo dvije mjere učinka, Test prepoznavanja emocija na otografijama i Test upravljanja emocijama. Osim ovih mjera učinka upotrijebili smo i međusobne procjene učenika prema sposobnostima emocionalne inteligencije. U istraživanju je sudjelovalo 180 učenika 7. i 8. razreda osnovne škole u Đakovu. Analizom prikupljenih podataka dobiveni su ovi rezultati: a) Međusobne procjene učenika prema različitim sposobnostima emocionalne inteligencije su statistički značajno međusobno povezane u rasponu od r=0.24 do r=0.79. Njihove pojedinačne korelacije s mjerom prepoznavanja emocija na licu osobe nisu statistički značajne. Ta mjera također nije u korelaciji niti s mjerom upravljanja svojim i tuđim emocijama (TUE). Mjera upravljanja svojim i tuđim emocijama (TUE) je u niskoj statistički značajnoj korelaciji s vršnjačkim procjenama sposobnosti izražavanja osjećaja riječima i smirivanja svađe u razredu. b) Ženski ispitanici postigli su statistički značajno bolji rezultat na većini mjera emocionalne inteligencije osim na Testu prepoznavanja emocija i na procjenama sposobnosti razveseljavanja drugih. c) Ovaj skup prediktora statistički značajno doprinosi objašnjenju školskog uspjeha i sociometrijskog statusa, a značajnima su se u oba slučaja pokazala dva prediktora, procjene sposobnosti izražavanja osjećaja riječima i procjena sposobnosti smirivanja svađe u razredu, dok su se procjene sposobnosti razveseljavanja drugih pokazale kao značajan prediktor sociometrijskog statusa učenika.

emocionalna inteligencija; prilagodba; adolescenti

nije evidentirano