hrvatski

Personalizam Emmanuela Mouniera i njegovi refleksi na Drugi vatikanski koncil

U prvom dijelu rada panoramski je prikazana filozofija Emmanuela Mouniera, uz Jacquesa Maritaina, osnivača i glavnog utemeljitelja kršćanskog personalizma i personalističkoga pokreta u Francuskoj 30-ih godina prošlog stoljeća. Njegov cjeloviti opus utemeljen je na ljudskoj osobi, nadahnut njezinim angažmanom u određenom povijesnom realitetu i na konkretnim prostorima. Personalizam se bavi odnosom osobe i ljudskoga društva a ta je problematika karakteristična za dinamična događanja u društvu, društvu s ubrzanim procesima i događanjima, odnosno društvima u previranju i s pojačanim tenzijama izemeđu pojedinca i društva. Za Mouniera ljudska osoba je duhovna stvarnost koja teži za kontemplacijom, (zrenjem biti!) vječnih vrijednosti, odnosno koju ponajprije privlače vječne, duhovne vrijednosti. Budući pak da je ljudska osoba inkarnirni bitak, ona je pozvana na društveni angažman, odnosno djelatnu zauzetost u socijetalnim procesima. Kršćansko shvaćanje smisla povijesti i (osobne) ljudske egzistencije, prema shvaćanju kršćanskih personalista, zahtjeva politički angažman s kršćanskog zrenika i s kršćanskom, osobnom odgovornošću. Kršćanin, znade da je Bog Stvoritelj, Gospodar i Dovršitelj povijesti, ali znade i to da je Bog, stvorivši čovjeka na svoju sliku, osobno pozvao čovjeka i dao mu poslanje (missio) da stvarateljski, partnerski i politički, u zajedništvu s drugim ljudima i drugačijim svjetonazorskim opredjeljenjima, osobnom zauzetošću u svijetu oblikuje i kreira tu (svoju) povijest. U drugom dijelu rada govori se o refleksima personalizma na neke dokumente Drugog vatikanskog i pojedine socijalne enciklike: Ivana XXIII. Pacem in terris (čiju 40 obljetnicu nastanka upravo slavimo), Pavla VI. Populorum progressio i encikliku sadašnjega pape Ivana Pavla II. Laborem exercens. Od koncilskih dokumenata personalističke se refleksije najviše odražavaju u pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu (GS), gdje se govori o autonomiji vremenitih dobara i dijalogu sa suvremenim svijetom i nevjerujućima, te u Dekretu o apostolatu laika (AA), odnsno zvanju i poslanju laika u svijetu.

osoba; personalizam; društvena zauzetost; dijalog; autonomija vremenitoga; kršćanin; politika

nije evidentirano