hrvatski

Obilježja putovanja stanovnika Europske unije u 2001. godini.

Sklonost turističkim putovanjima jako je naglašena kod Europljana, koji općenito rado i često putuju. U 2001. godini 60, 1% građana Europske unije (EU) bilo je na odmoru (koji je trajao dulje od četiri dana) putujući izvan mjesta svoga stalnog boravka u zemlju ili u inozemstvo. Time je nastavljen već ranije uočen trend pojačane turističke aktivnosti Europljana posljednjih godina, a što potvrđuju podaci o porastu njihove sklonosti putovanjima. Tako je, primjerice, u razdoblju od 1997. do 2000. godine sklonost putovanjima kod Europljana povećana za 6%, sa 53, 0% na 58, 8%, pa dok je ranije na turističko putovanje odlazio tek svaki drugi Europljanin, danas to čini čak troje od njih petero. Premda su općenito svi Europljani izrazito turistički aktivni, među pojedinim nacionalnostima postoje određena odstupanja, koja se uglavnom ogledaju u različitoj sklonosti odlaska na turistička putovanja, u različitoj učestalosti tih putovanja te u različitim odredištima putovanja (koja mogu biti u vlastitoj zemlji i/ili u inozemstvu). Odstupanja među pojedinim zemljama EU najuočljivija su u sklonosti putovanjima, pa je razlika između najviše stope, koju bilježe stanovnici Njemačke (80, 2%), i najniže, koju bilježe stanovnici Portugala (34, 2%), i više nego dvostruka. Objašnjenje različite visine sklonosti putovanjima može se potražiti u brojnim činiteljima, među kojima je jedan od najvažnijih dostignuti stupanj gospodarske razvijenosti jer ona određuje visinu raspoloživih sredstava koja se mogu koristiti za turistička putovanja. Osim toga, na turističku aktivnost Europljana utječe i cijeli niz ostalih činitelja kao što su npr. raspoloživo slobodno vrijeme (određeno brojem i rasporedom državnih i školskih praznika, trajanjem plaćenoga godišnjeg odmora), zatim specifična klimatska obilježja, navike, kulturne razlike, socio-demografski činitelji itd. Općenito, sklonost putovanjima jače je naglašena u onim zemljama EU koje su ekonomski razvijenije i koje ostvaruju viši bruto domaći proizvod po stanovniku, a to su uglavnom zapadnoeuropske i sjevernoeuropske zemlje, za razliku od zemalja s juga Europe, koje su slabije razvijene i čije stanovništvo manje putuje na odmor. Najbolji primjer za to je Portugal. U toj zemlji s najnižim BDP-om po stanovniku u EU (11.821 eura), ujedno je najniža stopa sklonosti putovanjima (34, 2%). S druge strane, u onim zemljama EU koje po stanovniku ostvaruju viši BDP od 27 tisuća eura, znatno je viša sklonost putovanjima, a to su Njemačka (sa 80, 2% turistički aktivnog stanovništva), Luksemburg (73, 1%), Nizozemska (68, 6%), Velika Britanija (66, 0%) i Švedska (61, 8%). Premda je za sagledavanje emitivnog značenja pojedinog tržišta izuzetno važan podatak o tome kakva je općenito sklonost njegova stanovništva prema turističkim putovanjima, pritom nije svejedno kolika je ukupna populacija te zemlje jer su one zemlje koje broje više stanovnika potencijalno snažnija emitivna turistička tržišta. Dakako da su na turističkom tržištu lideri upravo one zemlje koje imaju zadovoljena oba uvjeta, odnosno koje imaju više stanovnika i kod kojih je jače naglašena sklonost putovanjima. Ovdje ubrajamo Njemačku (kod koje se procjenjuje da je od 69 milijuna stanovnika starijih od 14 godina čak 56 milijuna putovalo na odmor u 2001. godini), zatim Veliku Britaniju (za koju se procjenjuje opseg od 32 milijuna turistički aktivnog stanovništva) i Francusku (sa 29 milijuna). Ove su zemlje već tradicionalno vodeća emitivna turistička tržišta europskog turizma. Potpuno suprotno, Luksemburg, s malim brojem stanovnika, u europskim je razmjerima slabije emitivno turističko tržište, čiji se raspoloživi potencijal procjenjuje na samo 262 tisuće, premda je kod njegova stanovništva izrazito naglašena sklonost putovanjima sa stopom koja je među najvišim u EU i iznosi čak 73, 1%. Slična je situacija s Finskom, čije stanovništvo također rado putuje na odmor (stopa sklonosti putovanjima iznosi 54, 2%), ali koja nije važnije emitivno turističko tržište (procjenjeno je na oko 2 milijuna) jer je Finska slabo naseljena uz najnižu gustoću naseljenosti u cijeloj EU. Naime, one zemlje čije stanovništvo iskazuje manju sklonost putovanjima od Finaca, ali koje su napučenije, važnija su emitivna tržišta. Sljedeći pokazatelj po kojem se međusobno razlikuju Europljani jest učestalost putovanja, odnosno ukupan broj putovanja koje pojedini stanovnik neke zemlje poduzme tijekom jedne godine. Prema tom pokazatelju najčešće na odmor putuju Šveđani (koji prosječno ostvare 3, 2 putovanja u godini) i Francuzi (2, 7 putovanja), a najrjeđe putuju Grci (samo 1, 2 putovanja) i Portugalci (1, 5 putovanja). Osim toga, Europljani se međusobno razlikuju i prema tome kamo putuju. U inozemstvo uglavnom putuju stanovnici iz visokorazvijenih zapadnoeuropskih, ali teritorijalno malih država, kao što su npr. Luksemburg (gdje udjel putovanja u inozemstvo iznosi 99, 6% u svim putovanjima), Belgija (sa 79, 7% inozemnih putovanja) i Danska (69, 1%). Domaća putovanja prevladavaju u zemljama europskog Sredozemlja s klimatski povoljnijeg juga Europe, pa je tako njihov udio najveći u Grčkoj (95, 5%), Španjolskoj (91, 0%) i Francuskoj (84, 2%).

obilježja putovanja; Europska unija

nije evidentirano