hrvatski

Akutna HIV infekcija (akutni retrovirusni sindrom)

Akutna infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV) tipa 1 je prolazna simptomatska bolest. Karakteriziraju ju visoke razine replikacije virusa i sukladno tome snažan imunološki odgovor, prvenstveno celularne imunosti. Sindrom često ostaje neprepoznat iako je u većini slučajeva (i do 80-90%) simptomatski. Za postavljanje dijagnoze potrebno je posumnjati na osnovu kliničke slike, epidemiološke anamneze te pravilno upotrijebiti dijagnostičke laboratorijske testove. Točna dijagnoza ima veliki značaj za samog pacijenta zbog mogućnosti praćenja i potencijalne koristi od rane primjene antiretrovirusne terapije. Javnozdravstveni značaj je još i veći zbog prevencije daljeg širenja bolesti. Klinička slika je često nespecifična, od simptoma i znakova su najčešći febrilitet, faringitis, osip, limfadenopatija, opći infektivnih simptomi (glavobolja, slabosti, opće loše osjećanje) ali mogući su simptomi vezani skoro uz bilo koji organski sustav pa tako možemo imati i gastrointestinalne simptome, neurološku simptomatologiju, promjene na koži i sluznicama. U osnovnim laboratorijskim nalazima česta je leukopenija, trombocitopenija a ponekad se nalazi i blaža jetrena lezija. Zbog svoje nespecifičnosti diferencijalno dijagnostički dolazi u obzir niz drugih akutnih infektivnih bolesti. Stoga je temeljita i ciljana epidemiološka anamnezna ključna za odluku o upotrebi specifičnih i često skupih testova koji predstavljaju nemalo psihološko opterećenje za pacijenta. Dijagnoza se temelji na dokazu HIV-1 replikacije uz odsustvno HIV-1 antitijela. Laboratorijski to se definira kao pozitivan HIV 1 RNA test ( više od 10 000c/ml) ili pozitivan HIV antigen test (p24) uz nejasni ili negativni anti HIV test (potvrđeno s Western blot testom). Dijagnoza akutne HIV-1 infekcije mora se kasnije potvrditi serokonverzijom, pozitivnim anti-HIV testom, najčešće unutar nekoliko tjedana. U Klinici za infektivne bolesti do sada je dijagnosticirano 13 bolesnika s akutnom HIV- infekcijom. Svi su dijagnosticirani u razdoblju između veljače 2001. i ožujka 2003. Kod dvojice je infekcija retrogradno dijagnosticirana iz anamnestičkih podataka i medicinske dokumentacije a kod 11 je dijagnoza postavljena tijekom ili neposredno nakon serokonverzije. Svi naši pacijenti bili su muškarci, put prijenosa je spolni i to kod većine homoseksulani. Učestalost simptoma odgovara onome što se opisuje u literaturi. Posebno je interesantno da se većina pacijenata zarazila u Hrvatskoj. Svi kojima je određen podtip virusa (N=11) su B podtip a među njima nije nađeno &laquo ; clustera&raquo ; i nijedan virus ne pokazuje rezistenciju. To bi upućivalo da su se zarazili od različitih osoba. Stavovi oko započinjanja i trajanja antiretrovirusne terapije kod akutne HIV-1 infekcije su još uvijek različiti pa je odluka o liječenju individualna.

Akutna HIV-infekcija

nije evidentirano