hrvatski

Postinhibicijski učinak klavulanske kiseline u sojeva koji proizvode beta-laktamaze proširenog spektra.

Povećana i nekontrolirana upotreba β -laktamskih antibiotika (penicilina i cefalosporina) dovodi do pojave rezistencije na navedene antibiotike pri čemu oni postaju nedjelotvorni prvenstveno uslijed pojave i širenja enzimatske rezistencije uvjetovane bakterijskim β -laktamazama. Dvije strategije su uvedene za riješavanje tog problema. Kao prvo uvode se novi β -laktamski antibiotici sa povećanom stabilnošću prema β -laktamazama.Drugi pristup je kombiniranje β -laktamskog antibiotika s inhibitorom β -laktamaza (klavulanska kiselina, sulbaktam, tazobaktam) koji štiti β -laktamsku molekulu od enzimatskog napada. Osnova takvog pristupa je sinergistički učinak dviju molekula: inhibitor blokira aktivnost β -laktamaze što štiti penicilin ili cefalosporin od hidrolize. Kombinacija penicilina podložnog hidrolizi s inhibitorom β -laktamaza predstavlja uspješnu strategiju za prevladavanje rezistencije uzrokovane TEM β -laktamazama. Neočekivano β -laktam/β -laktamaza inhibitor kombinacije ostaju aktivne in vivo u periodu između dvije doza antibiotika čak i kada koncentracija klavulanske kiseline padne ispod vrijednosti koje su potrebne za inhibiciju β -laktamaze in vitro. Ţo objašnjava djelotvornost amoksicilina u kombinaciji s klavulanskom kiselinom tokom čitavog intervala doziranja (8 h) iako koncentracija klavulanske kiseline pada ispod inhibicijskih koncentracija. Baktericidno djelovanje piperacilina u kombinaciji s tazobaktamom je identično bez obzira da li se daje svakih 6 ili 8 sati. Po analogiji s postantibiotiskim učinkom koji se definira kao rezidualna antibakterijska aktivnost, postinhibicijski učinak se definira kao zaostajanje u ponovnom rastu bakterija nakon prethodnog kratkotrajnog izlaganja klavulanskoj kiselini samoj ili u kombinaciji s β -laktamskih antibiotikom. Cilj ovog istraživanja je bio utvrditi da li klavulanska kiselina ispoljava postinhibicijski utjecaj prema E. coli sojevima koji proizvode različite β -laktamaza proširenog spektra ispitati utjecaj količine enzima na trajanje postinhibicijskog učinka. U tu svrhu su korišteni izogenični E. coli sojevi koji proizvode manje i veće količine SHV β -laktamaza proširenog spektra. Hiperproducenti su dobiveni ciljanim mutacijama u promotorskoj regiji blaSHV gena. U prethodnim istraživanjima je utvrđeno da hiperproducenti β -laktamaza širokog i proširenog spektra mogu biti rezistentni na kombinacije β -laktama i inhibitora β -laktamaza. U prisustvu velikih količina tog enzima koncentracija klavulanske kiseline koja se može postići in vivo nije dovoljna za postizanje inhibicijskog učinka. U ovom istraživanju je ispitano kako količina pojedinih enzima utječe na pojavu i trajanje postinhibicijskog učinka. U istraživanju je utvrđeno postojanje postantibiotičkog ceftazidima u kombinaciji s klavulanatom i postinhibicijskog učinka klavulanske kiseline prema ESBL pozitivnim sojevima E. coli. Postinhbicijski učinak (PBLIE) bio je jače izražen kod sojeva koji produciraju manju količinu SHV ESBL beta-laktamaza a slabije izražen kod hiperproduktora beta-laktamaza. Objašnjenje za taj fenomen se bazira na činjenici da veće količine beta-laktamaze ne mogu biti inhibirane koncentracijama klavulanata koje su kliničke dostupne (4 mg/L). PBLIE je pridonio usporenju rasta kod svih testiranih sojeva. On se može dokazati jedino u prisustvu PBP inhibitora ( u ovom slučaju ceftazidima) dodanog nakon uklanjanja klavulanske kiseline. PBLIE se može jasno razlučiti od PAE i bilo kakvog drugog zastoja u rastu uslijed eksperimentalnih uvjeta. Mehanizam postinhibicijskog učinka in vitro nije do kraja objašenjen. Nakon inhibicije beta-laktamaze pod djelovanjem klavulanske kiseline same ili u kombinaciji s ceftazidimom za vrijeme pre-ekspozicijske faze, i nakon toga eliminacije klavulanata, preživjele bakterije zahtijevaju period latencije da sintetiziraju dovoljnu količinu beta-laktamaze.

Beta-laktamaze proširenog spektra; postinhibicijski učinak

nije evidentirano