hrvatski

Indeks proliferacije i apoptoze u odnosu na angiogenezu kod bolesnika s non-Hodgkinovim limfomom

Ciljevi istraživanja: Non-Hodgkinovi limfomi (NHL) čine raznoliku skupinu neoplastične proliferacije limfocita. Temeljem posljednje klasifikacije prihvaćene od Svjetske Zdravstvene Organizacije (SZO) iz 2000. godine NHL-i su opisani kao neoplazme s nekoliko zasebnih kliničko-patoloških oblika baziranih na kliničkim, morfološkim, imunofenotipskim i genotipskim obilježjima. Namjera ovog rada bila je ispitati moguću vezu apoptotičkog indeksa i indeksa proliferacije u odnosu na angiogenezu u grupi NHL-a niskog i visokog stupnja malignosti. Cilj predloženog istraživanja uključivao je i utvrđivanje veza koje bi pružile informacije od značaja za rutinski dijagnostički postupak kod NHL-a. Bolesnici, materijal i metode: Na skupini od 72 uzorka tumora bolesnika s NHL-om ispitani su angiogeneza imunohistokemijski utvrđivanjem gustoće malih krvnih žila (engl. Mean vascular density, MVD) (ispoljenost Faktora VIII, CD34), proliferacija (ispoljenost Ki67, histokemijski AgNOR-a (Ag-lat. Argirum ; NOR- engl. Nucleolar organiser regions)) i ispoljenost bcl-2 antiapoptotičkog biljega. Apoptotički indeks (AI) određivao se TUNEL metodom (engl. Terminate Utdt Nick End Labeling) na 24 uzorka NHL-a, brojanjem stanica u apoptozi na 20 vidnih polja velikog povećanja. Promatrani klinički pokazatelji uključivali su klinički stadij bolesti, odgovor na terapiju postizanjem remisije (kompletna, parcijalna) te preživljenje. Rezultati: Nije uočena značajna razlika u MVD-u među pojedinim histološkim oblicima unutar i između skupine indolentnih odnosno agresivnih NHL-a. Proliferacijska aktivnost NHL-a bila je značajno različita između skupine indolentnih i agresivnih NHL-a (p=0, 005). Srednja vrijednost AgNOR-a, dobivena od ukupno 37 uzoraka NHL-a nije se značajno razlikovala unutar, niti između ispitivanih skupina. Vrijednosti bcl-2 nisu pokazivale značajnu razliku unutar grupe ovisno o histološkom tipu dok su srednje vrijednosti za agresivne i indolentne bile značajno različite (p=0, 025). AI u indolentnoj skupini bio je značajno niži u odnosu na agresivnu (p<0, 001). Usporedba proliferacije i kliničkog stadija bolesnika u skupini s indolentnim NHL-om pokazali su da viša ispoljenost Ki67 korelira s višim kliničkim stadijem (Spearman&#8217; s rho 0, 503 ; p=0, 01, N=30). Broj krvnih žila i broj stanica u proliferaciji u indolentnim NHL-ima pokazuje značajnu pozitivnu korelaciju. Naime, veći MVD prati i veća vrijednost Ki67 pozitivnih stanica (&#961; = 0, 44 ; p=0, 018 ; N=29). Bolesnici s agresivnim NHL-om koji su postigli parcijalnu remisiju imaju višu ispoljenost bcl-2, odnosno oni koji imaju nižu ispoljenost bcl-2 uspijevaju postići značajno češće kompletnu remisiju (p=0, 03, N=39). U istoj skupini bolesnika uočena je viša ispoljenost bcl-2 značajno povezana s preživljenjem bolesnika koje je pri višim vrijednostima bcl-2 kraće. Zaključci: Dobiveni rezultati pokazuju da angiogeneza nije neovisan prognostički parametar u NHL-u, ali je značajno povezana s proliferacijom i apoptozom. Ispoljenost bcl-2 pokazala se neovisnim predskazateljem kliničkog tijeka bolesti.

non-Hodgkinov limfom; angiogeneza; apoptoza; proliferacija

nije evidentirano