hrvatski

Djelovanje natrijeva klorida i manitola na dubrovačku zečinu

Centaurea ragusina L. je hrvatska endemična vrsta dobro prilagođena za život na stijenama okrenutim prema moru. Relativan prirast biljaka, aktivnost peroksidaza te broj izoenzima analiziran je u in vitro uzgojenim biljkama izloženim solnom (NaCl) ili osmotskom (manitol) stresu. Zakorijenjene biljčice koje su rasle na MS ½ hranjivoj podlozi uz dodatak 300 mM manitola ili 150 mM natrijeva klorida uzimane su u pokus nakon 5, 10 ili 15 dana. Relativan prirast biljaka bio je značajno povećan u uvjetima solnog stresa, a smanjen u uvjetima osmotskog stresa. Sadržaj proteina u izdancima i korijenju kontrolnih biljaka i biljaka izloženih stresu bio je vrlo sličan s iznimkom znatnog povišenja proteina na stresu izazvanom manitolom nakon 10 dana. Peroksidazna aktivnost bila je osjetno povećana kod biljaka izloženih manitolu (naročito nakon 10 dana stresnih uvjeta), dok je kod biljaka izloženim solnom stresu ta aktivnost bila slična onoj u kontrolnih biljaka ili čak i niža. U izdancima kontrolnih biljaka primijećeno je ukupno šest, a u korijenju do osam peroksidaznih izoenzima. U izdancima i korijenju biljaka izloženim solnom stresu neke vrpce nisu bile prisutne, dok se kod biljaka izloženih manitolu pojavila jedna nova vrpca, a neke vrpce su bile puno izraženije. Prikazani rezultati potvrđuju halofitnu prirodu ove vrste te toleranciju prema salinitetu. Na osnovu različite peroksidazne aktivnosti kod biljaka izloženih manitolu i onih izloženih solnom stresu, može se pretpostaviti da su u adaptaciju na solni i osmotski stres uzrokovan manitolom uključeni različiti mehanizmi.

natrijev klorid; manitol; osmotski stres

nije evidentirano

engleski

The effect of NaCl and mannitol stress

Centaurea ragusina L. je hrvatska endemična vrsta dobro prilagođena za život na stijenama okrenutim prema moru. Relativan prirast biljaka, aktivnost peroksidaza te broj izoenzima analiziran je u in vitro uzgojenim biljkama izloženim solnom (NaCl) ili osmotskom (manitol) stresu. Zakorijenjene biljčice koje su rasle na MS ½ hranjivoj podlozi uz dodatak 300 mM manitola ili 150 mM natrijeva klorida uzimane su u pokus nakon 5, 10 ili 15 dana. Relativan prirast biljaka bio je značajno povećan u uvjetima solnog stresa, a smanjen u uvjetima osmotskog stresa. Sadržaj proteina u izdancima i korijenju kontrolnih biljaka i biljaka izloženih stresu bio je vrlo sličan s iznimkom znatnog povišenja proteina na stresu izazvanom manitolom nakon 10 dana. Peroksidazna aktivnost bila je osjetno povećana kod biljaka izloženih manitolu (naročito nakon 10 dana stresnih uvjeta), dok je kod biljaka izloženim solnom stresu ta aktivnost bila slična onoj u kontrolnih biljaka ili čak i niža. U izdancima kontrolnih biljaka primijećeno je ukupno šest, a u korijenju do osam peroksidaznih izoenzima. U izdancima i korijenju biljaka izloženim solnom stresu neke vrpce nisu bile prisutne, dok se kod biljaka izloženih manitolu pojavila jedna nova vrpca, a neke vrpce su bile puno izraženije. Prikazani rezultati potvrđuju halofitnu prirodu ove vrste te toleranciju prema salinitetu. Na osnovu različite peroksidazne aktivnosti kod biljaka izloženih manitolu i onih izloženih solnom stresu, može se pretpostaviti da su u adaptaciju na solni i osmotski stres uzrokovan manitolom uključeni različiti mehanizmi.

sodium chloride; mannitol; osmotic stress

nije evidentirano