hrvatski

Veze Egeje i Panonije u starijem željeznom dobu

Grčka kultura i civilizacija stoljećima je prepoznavana i isticana kao duhovno i kulturološko izvorište europske kulture u cjelini (kako u njezinim “ zapadnim” tako i “ istočnim” manifestacijama). Shodno tome od samih početaka istraživanja materijalnih tragova grčke kulture postavljalo se pitanje kako je nastala i što je uzrokovalo promjene koje su je oblikovale u ono što prepoznajemo kao njenu klasičnu formu. Povijesni i mitološki pisani izvori upućivali su na sjever kao ishodište kulture koja je u starije željezno doba vladala Egejom kao kulturnim žarištem Sredozemlja, pa i Europe. Tako su i nastale razna tumačenja, uglavnom zasnovana na istraživanju o indoeuropskom porijeklu europskih populacija, koja su rezultirala teorijama o egejskim seobama među kojima je svakako najprisutnija ona o dorskoj seobi. Međutim, tragovi komunikacije između Grčke, Balkana i područja dalje prema sjeveru vidljivi su u svim prapovijesnim razdobljima još od neolitika. Dinamika tih kontakata varirala je tijekom vremena ovisno o mnogim čimbenicima. U razdoblju starijeg željeznog doba koje je tema ovog rada, prostor Egeje smatran je dominantnim izvorištem kulturnih impulsa koji su se širili Sredozemljem. Grčka i srednjoeuropski prostor kulturnog razvoja promatrani su gotovo isključivo kao zasebne cjeline. Za takvo izdvojeno sagledavanje ta dva kulturna fenomena unekoliko je odgovoran i način znanstvenog pristupa. Grčka kultura bila je promatrana u kontekstu onoga što zovemo klasičnom arheologijom, dok se kulturama europske unutrašnjosti bavila uglavnom prapovijest, tada uglavnom zasnovana na tipološkim razmatranjima materijalnih tragova pojedinih kultura. S vremenom, i otkrićem različitih materijalnih i duhovnih tragova jedne kulture u kontekstu druge, pristup problemu kao i slika tog vremena uveliko se promjenila. U međuvremenu se pojavio niz novih nalaza koji govore o povezanosti Egeje i prostora koji sežu do Jadrana i Panonije, pa i dalje na sjever. To je stvorilo novu sliku kontinuirane povezanosti ta dva prostora. Osim toga razvoj arheološke teorije omogućio je nove pristupe postojećem materijalu i njegovu reinterpretaciju, kao i formiranje novih modela koji bi objasnili kompleksne procese međukulturalne razmjene. Ovaj rad određuje karakter veza između Egeje i Panonije na osnovu karakterističnih grupa nalaza čije se ishodište može povezati s jednim prostorom, a nalaze se u kontekstu drugog. Stoga je osnovni naglasak na načinu i mogućim putovima kojima su ti predmeti putovali preko kontaktnog prostora, u ovom slučaju Balkana. Posebna pažnja posvećena je konceptualnoj analizi predmeta odnosno načinu na koji određeni predmet funkcionira u kontekstu nove kulture u kojoj se našao. Isto tako kroz analizu religijskih fenomena, prvenstveno pogrebnih običaja, dokazana je višeslojna povezanost pojedinih elemenata duhovne kulture na širokom prostoru koji obuhvaća ovaj rad. Na temelju postignutih spoznaja odabrani su teorijski modeli na temelju kojih je koncipiran tijek složenih procesa međukulturalne komunikacije. Ovaj rad prikazuje makroregionalnu sliku starijeg željeznog doba na prostoru između Panonije i Egeje i daje dokaze za pretpostavku da je kulturni utjecaj s prostora Egeje , prvenstveno Grčke, u određenoj formi bio prisutan i na prostoru Panonije. Isto tako ukazuje i na mogućnost panonskog porijekla pojedinih kulturnih elemenata koji se pojavljuju na Egeji tijekom starijeg željeznog doba. Nadregionalna analiza dala je jedinstvenu interpretaciju lokalnih odnosa i pokušala objasniti uzroke promjena vidljivih kako u egejskom svijetu tako i u Panoniji u tom razdoblju. Interpretacijom nalaza koji potvrđuju veze između spomenuta dva prostora na takvoj višoj razini ustanovljeni su modeli međuodnosa u danoj kulturnoj cjelini koji su manje ili više izražena kombinacija općih modela koje nalazimo u literaturi, a među kojima se na ovom prostoru ističu World-System model, Core-Periphery model i geografski model. Objedinjavanjem korpusa starih i novih nalaza, te mikro i makroregionalnih razmatranja na bazi ustanovljenih modela stvorena je koncepcija koja na kraju rezultira dinamičnom slikom tog prapovijesnog razdoblja, s posebnim osvrtom na prostor naše zemlje. Ovaj je rad dokumentirao i pružio dokaze za postavljenu tezu o kontinuiranom i složenom protoku populacija i dobara koji se tijekom starijeg željeznog doba na prostoru između Egeje i Panonije odvijao u oba smjera manjim ili većim intenzitetom. Na taj način učinjen je odmak od relativno jednodimenzionalnih i svakako pojednostavljenih tumačenja, što predstavlja određeni doprinos daljem izučavanju ovih iznimno kompleksnih procesa.

starije željezno doba; Egeja; Panonija; Grčka; Balkan; prestižna dobra; elite

nije evidentirano