hrvatski

Solidni maligni tumori u djece

Zloćudne su neoplazme drugi po redu uzrok smrtnosti djece, nakon udesa i nesreća (izuzevši prvu godinu života). Incidencija neoplazmi je 12 do 14 novooboljelih na godinu na 100.000 djece do 15 godina. Najveći postotak (45%) zloćudnih neoplazmi čine u djece leukemije i limfomi, a ponajčešće solidne zloćudne neoplazme jesu tumori živčanog sustava (21%) i embrionalni tumori bubrega (7%) te sarkomi kostiju i mekih tkiva. To se uvelike razlikuje od spektra zloćudnih neoplazmi u odraslih, u kojih dominiraju karcinomi probavnog i dišnog sustava te urogenitalnog sustava i dojke. Mehanizam nastanka neoplazmi u djece pripisuje se poglavito mutaciji ili deleciji tumorosupresornih gena zbog nestabilnosti genoma. Tumori živčanog sustava zahvaćaju ponajviše mali mozak i moždano deblo (astrocitom, gliom, meduloblastom) te simpatičke ganglije i srž nadbubrežne žlijezde (neuroblastom). Moždani se tumori očituju simptomima i znacima povišenog intrakranijalnog tlaka (glavoboljom i povraćanjem, u dojenčeta povećanjem opsega glave) te žarišnim simptomima i konvulzivnim napadima. Neuroblastom raste kao solitarni čvor koji brzo metastazira. Nefroblastom i retinoblastom tumori su relativno niskog stupnja malignosti, pokazuju obiteljsku učestalost. Tumori kostiju i mekih tkiva (osteosarkom, rabdomiosarkom) vrlo su maligni. Solidni se tumori liječe kirurškim zahvatom, zračenjem i po potrebi kemoterapijom. Bitna je zadaća pedijatra i liječnika opće prakse rano prepoznati oboljenje od zloćudne neoplazme te pružiti odgovarajuću psihosocijalnu pomoć obitelji oboljelog djeteta.

zloćudne neoplazme; incidencija; nefroblastom; neuroblastom; retinoblastom; astrocitom; osteosarkom

nije evidentirano