hrvatski

Učinak vrlo aktivnog antiretrovirusnog liječenja na biljege T-limfocita periferne krvi bolesnika zaraženih virusom humane imunodeficijencije

Cilj istraživanja bio je utvrditi učinak vrlo aktivnog antiretrovirusnog liječenja (HAART)na fenotip T-limfocita 27 terapijski naivnih simptomatskih HIV-bolesnika liječenih zidovudinom, lamivudinom i indinavirom tijekom 12 mjeseci. Smanjenje viremije u plazmi na nemjerljivu razinu otkriveno je kod 90% bolesnika nakon 12 mjeseci primjene HAART-a. Porast subpopulacije CD4+ T-limfocita opažen je kod 26 od 27 bolesnika s nemjerljivom viremijom. Porast memorijskih CD45RO+CD4+ T-limfocita opažen je nakon prvog mjeseca liječenja. Značajan porast istinski naivnih CD62L+CD45RA+CD4+ T-limfocita dokazan je nakon 12 mjeseci liječenja. Liječenjem potaknuto smanjenje viremije bilo je paralelno sa smanjenjem postotka aktiviranih CD38+CD8+ T-limfocita. Međutim, povišeni broj veznih mjesta za anti-CD38 antitijela u bolesnika s 11 mjeseci nemjerljive viremije ukazuje na rezidualnu virusnu aktivnost. Postotci CD28+CD8+ T-limfocita povećali su se do intervala referentnih vrijednosti tijekom liječenja (za razliku od CD28+CD4+ T-limfocita). Jednogodišnja primjena HAART-a omogućava barem djelomičnu korekciju HIV-om potaknutih promjena fenotipa T-limfocita čak i u uznapredovaloj fazi HIV-bolesti.

antiretrovirusno liječenje; biljezi T-limfocita; HIV-1

nije evidentirano