hrvatski

Pomurska martinska tradicija

Pomurska martinska tradicija Nedvojbena je sličnost, kako hagiotopografska tako i sakralna i povijesna koja povezuje hrvatski i slovenski dio teritorija oko rijeke Mure, stvarajući u kontekstu tradicije sv. Martina, razvidnu “ martinsku” cjelovitost kao bitnu vjersku i kulturološku odrednicu ovoga kraja. Povezanost Prekmurja i Međimurja kako sa zemljopisnoga, povijesnoga i kulturološkoga aspekta pokazala se posebno zanimljivom tijekom istraživanja martinske tradicije, osobito njezinih korijena, utemeljenih na zajedničkoj pripadnosti zagrebačkoj biskupiji od njezina utemeljenja, te vazalnom odnosu prema Pannonhalmi. Današnja se tradicija zrcali u sačuvanim toponimima koji su najstariji svjedoci snage svetačkoga kulta, a potom u sakralnim građevinama koje i danas iskazuju svoje ljepote i vrednote u Kobilju i Martjancima u Prekmurju, te u Sv. Martinu na Muri i Podturenu u Međimurju. Posebnost isticanja martinskoga kulta jedino je u Međimurju zamjetna u mlađim oblicima sakralnoga obilježavanja koju predstavljaju poklonci u Gornjim Hrašćanima i Podbrestu. Narodni običaji i pučki oblici izražavanja za blagdan sv. Martina posebno su izražajni s obzirom na to da upravo u studenom prispijeva mlado vino, bliži se božićno vrijeme i nastupa zimski godišnji ciklus. O tome su sačuvane mnogobrojne napitničke pjesme, kako na slovenskoj tako i na hrvatskoj strani, među kojima je ipak vrlo malo onih koje izravno spominju sv. Martina, a najpopularnija među njima je ona Josipa Keresturija Nikaj na svetu lepšega ni, koja do danas nije ni malo izgubila na izraženoj simbolici i pjesničkoj ljepoti.

Hrvatska; Slovenija; Pomurje; Prekmurje; kult; tradicija; sv. Martin

nije evidentirano