hrvatski

ENDOSKOPSKA METODA VAĐENJA VENE SAPHENE MAGNE U KARDIJALOJ KIRURGIJI

Iako je upotreba arterijskih presadaka u kardijalnoj kirurgiji znatno smanjila broj venskih presadaka, VSM je i dalje jedan od neizostavnih presadaka u operacijama revaskularizacije srčanog mišića. Najčešći pristup pri vađenju vene je kroz neprekinutu uzdužnu inciziju kože i potkožja iznad vene. Komplikacije (limfedem, nekroze kože, bol, parestezije, usporeno cijeljenje rane, dehiscijencija rane) nakon vađenja vene safene magne javljaju se između 1% - 24% i često su frustrirajuće za bolesnika i kirurga. Danas je velika pažnja usmjerena na smanjivanje broja komplikacija rane nakon vađenja vene. S tom svrhom razvijena je i endoskopska metoda vađenje vene safene magne. Cilj rada je iznjeti naša prva iskustva s endoskopskom tehnikom vađenja VSM i utvrditi je li endoskopska metoda vađenja VSM primjenjiva u operacijama revaskularizacije srčanog mišića. U tri uzastopna bolesnika pristupili smo endoskopskom vađenju VSM. Sva tri bolenika dali su svoj pristanak za proceduru. Bolesnici su bili prosječne dobi 52 &plusmn ; 11 g, težine 80 &plusmn ; 8 kg, visine 180 &plusmn ; 5 cm. Nisu se razlikovali po pratećim bolestima (nijedan bolesnik nije imao šećernu bolest, perifernu vaskularnu bolest i nije bio adipozan). Svi su operirani uz upotrebu izvantjelesne cirkulacije (tehnikom intermitentnog zatvaranja aorte u fibrilaciji i umjerenoj hipotermiji) i od istog operatera.. Prosječno vrijeme ekstrakorporalne cirkulacije bilo je 99 &plusmn ; 18 minuta. Prosječno vrijeme ishemije srčanog mišića bilo je 28 &plusmn ; 7 minuta. Venu je vadio uvijek isti operater. Mjerili smo vrijeme vađenja vene, dužinu vene, dužinu incizije. Makroskopski smo evaluirali kvalitetu izvađene vene. U svakog bolesnika izvadili smo tri segmenta vene (duž cijele noge). Prosječno vrijeme vađenja je bilo 93, 3 min., raspona 70-120 min.. Prosječna dužina izvađene vene je bila 55 &plusmn ; 6 cm. Dužina vađenja VSM kod prvog bolesnika je bila 120 min s 5 dodatnih incizija (uz tri osnovne) i ukupnu dužinu incizije od 30 cm, u drugog bolesnika vrijeme vađenja VSM bilo je 90 min uz 4 dodatne incizije i ukupnu dužinu incizija od 24 cm, u trećeg bolesnika vrijeme vađenja je bilo 70 min. uz 2 dodatne incizije i ukupnu dužinu incizije od 18 cm. U svih bolesnika makroskopski je VSM bila dobre kvalitete. Poslijeoperacijski u dvojice bolesnika razvio se edem potkoljenice, u jednoga bolenika je bio prisutan hematom u području gležnja. Jedan bolesnik nije imao komplikacija. Nijedan od bolesnika nije se tužio na bol. Svi bolesnici otpušteni su deseti poslijeoperacijsk dan. Iz naših prvih iskustava uočljivo je dugo vrijeme potrebno za endoskopsko vađenje VSM, no već kod trećeg bolesnika to vrijeme je skračeno za 50 minuta što govori da će se s krivuljom učenja još više smanjiti. Ujedno smo već kod trećeg bolesnika smanjili broj dodatnih inzizija za polovicu, a kvaliteta vene je u svih bolesnika bila primjerena. Obzirom na mali broj bolesnika nismo mogli statistički obraditi navedene komplikacije nakon vađenja. Uočljivo je da se nijedan bolesnik nije žalio na bol u području noge. Obzirom na gore navedeno i navode u recentnoj literaturi smatramo da je endoskopska metoda vađenja vene safene magne, kao premosnice u kardijalnoj kirurgiji, primjenjiva metoda. Međutim potrebno je početno strpljenje pri krivulji učenja kako bi se vrijeme vađenja vene skratilo na prihvatljivu razinu.

ENDOSKOPIJA; VENA SAFENA MAGNA

nije evidentirano