hrvatski

Primjena metalnih pjena

Metalne pjene su relativno novi tehnički materijali koji oponašaju strukturu prirodnih materijala kao što su kosti, koralji, drvo, spužva itd. To znači da se poroznost tih materijala kreće u rasponu od 40% pa čak i do 95%. Za sada se ovi materijali rade najviše na bazi aluminijskih (Al), niklovih (Ni), cinkovih (Zn), magnezijskih (Mg) i titanovih legura. Struktura im može biti otvorena ili zatvorena, a osnovna svojstva su im: niska gustoća (masa), relativno visoka krutost, dobra izolacijska svojstva (toplina i zvuk), negorivost i odlična apsorpcija udarne energije. Kora metalnih pjena je u velikoj mjeri neporozna, no često se u njoj nalaze veće ili manje pukotine. Zavarivanje također otežava i različita debljina površinskog sloja. Lasersko i ultrazvučno zavarivanje su metode koje se preporučaju za spajanje metalnih pjena. Posebno je pogodno lasersko zavarivanje zbog minimalnog unosa topline zbog čega i je i moguće očuvanje ćelijaste strukture. Kao dodatni materijal se koristi prekursor od kojeg se i dobiva metalna pjena. U slučajevima povišenih mehaničkih opterećenja metalne pjene se gotovo nikad ne koriste same već se kombiniraju s drugim strukturama (metalne pjene ojačane mrežama od nehrđajućeg čelika te sendvič konstrukcije s jezgrom od aluminijske pjene i vanjskim aluminijskim limovima). Zavarivanje ovih struktura je mnogo lakše zato što se za spajanje koriste neporozni vanjski Al limovi ili ojačanja tako da se mogu zavarivati TIG ili MIG postupcima. U članku će biti opisana svojstva metalnih pjena, metode koje se najčešće koriste za spajanje metalnih pjena te će biti dana usporedba mehaničkih svojstva uzoraka koji su zalijepljeni i onih koji nisu, te moguća područja primjene.

metalna pjena; primjena; spajanje

nije evidentirano