crta
Hrvatska znanstvena Sekcija img
bibliografija
3 gif
 Naslovna
 O projektu
 FAQ
 Kontakt
4 gif
Pregledavanje radova
Jednostavno pretraživanje
Napredno pretraživanje
Skupni podaci
Upis novih radova
Upute
Ispravci prijavljenih radova
Ostale bibliografije
Slični projekti
 Bibliografske baze podataka

Pregled bibliografske jedinice broj: 170634

Zbornik radova

Autori: Marjanić, Suzana
Naslov: Vještičje zoopsihonavigacije i astralna metla u svjetovima hrvatskih predaja kao (mogući) aspekti šamanističke tehnike ekstaze (i transa)
( Witches' Zoopsychonavigations and the Astral Broom in the Worlds of Croatian Legends as (Possible) Aspects of Shamanistic Techniques of Ecstasy (and Trance) )
Izvornik: -
Dio CC časopisa: NE
Skup: Šamanizam: teorijska konstrukcija ili živuća tradicija
Mjesto i datum: Motovun, Hrvatska, 25. lipnja 2004.
Ključne riječi: šamanizam; vještice; zoopsihonavigacija
( shamanism; witches; zoopsihonavigation )
Sažetak:
Polazeći, primjerice, od knjige Mythic Images and Shamanism: A Perspective on Kalevala Poetry u kojoj Anna-Leena Siikala (2002:43), između ostaloga, apostrofira da šamanizam nije religija već kompleks obreda i vjerovanja u različitim religijama, promatrat ću vještičje zoopsihonavigacije u svjetovima hrvatskih predaja kao (moguće) aspekte šamanističke tehnike ekstaze (i transa). Pod pojmom zoopsihonavigacija, s jedne strane, promatram jahanje (let) na životinjama (teriomorfna vozila) kojima, primjerice, vještice lebde u zraku (binomna anatomija/ikonografija Žena-Životinja) i, naravno, inkubusna jahanja na muškarcima (koje dijele vile i vještice), kao i vještičju psihonavigacijsku, astralnu metlu koja se može promatrati kao izomorfizam falomorfnoga aplikatora koji se podmazivao mastima što sadrže atropin, i kao izomorfizam šamanskoga konjskoga štapa (s ručkom u obliku konjske glave), što ga burjatski šamani rabe u ekstatičkim plesovima, koji se, uostalom, i naziva konj (a nije bez sličnosti s drškom vještičje metle), te figurira kao neka vrsta hobby-horsea, na kojemu šaman jašući, putuje u drugi svijet (ili Eliadeovim određenjem simboličko "jahanje" izražavalo je napuštanje tijela, "mističku smrt" šamana) ; a s druge strane promatram zoometempsihoze – drugotvorenja duše u animalnom obličju, s obzirom da metempsihoza zahtijeva transgresiju preko smrti – privremenu smrt. Primjerice, zoometempsihoza u muhu, koja je predajno pridana mò ; rama, vješticama i krsnicima, potezima moći na vlasti (u Sloterdijkovu određenju) eklezijastičkih autoriteta i pučkom etikom dijabolizirana je kada je riječ o mò ; rama i vješticama, a kada je pripisana krsnicima, promatra se u nadnaravnim svojstvima. Slična se etička diferencijacija ostvarila i u procesu pučke imaginacije o vještičjim zoometamorfozama koje su dijabolizirane, dok zoometamorfoze krsnika koje ostvaruju u psihonavigacijskim bojevima za rodnu godinu (u plodotvorne zaštitnike ulaze, primjerice, i obilnjaki, moguti, vedi, vrimenjaci/vremenjaci, legromanti/nagromanti, vjedogonje/jedogonje, zduhači) razumijevane su kao plodotvorne. Tragom navedenoga (tekstualno) promatram i svjetlosne hipostaze (iskre i svjetlucava tijela) vještičjega tijela koje su povezane uz vještičju mitsku ornitologiju, pri čemu je riječ o svjetlosnom antisacrumu (svjetlost tame), s obzirom na način kako ih predočuje etika i poetika folklornoga imaginarija. Pritom podsjećam na Eliadeovu eksplikaciju specijalizacije kod pojedinih naroda "bijelih" i "crnih" šamana u okviru koje nije uvijek jednostavno odrediti razliku.
Vrsta sudjelovanja: Predavanje
Vrsta prezentacije u zborniku: Nije objavljen
Vrsta recenzije: Domaća recenzija
Projekt / tema: 0189002
Izvorni jezik: HRV
Kategorija: Znanstveni
Znanstvena područja:
Etnologija i antropologija
Tiskani medij: da



  Verzija za printanje   za tiskati


upomoc
foot_4