hrvatski

Secesijski armirano-betonski mostovi na kanalu Voćinska - Drava vukovarskog arhitekta Frana Funtaka

Armiranobetonski mostovi podignuti na kanalu koji je povezivao rječicu Voćinsku s Dravom u slavonskoj Podravini između 1911. i 1913. godine među najzanimljivijim su primjerima secesijske inženjerske arhitekture u Hrvatskoj. Projektirao ih je vukovarski arhitekt Fran Funtak, đak Politehnike u Grazu i Budimpešti za tvrtku Josip Banheyer i sin, a prema narudžbi Zadruge za regulaciju Vučice i Karašice. Sveukupna vrijednost podignutih mostova dosegla je 100 000 kruna, te je ovaj natječaj materijalno vjerojatno najveći u Hrvatskoj prije početka Prvog svjetskog rata na polju gradnji mostova od armiranoga betona. Najveći dio poduzeća pozvanih da sudjeluju u njemu stoga se spremno odazvao. Funtakova tvrtka pobjeđuje, čini se ne u potpuno čistim okolnostima. Polemika između zagrebačkog arhitekta Amedea Carneluttija i ravnatelja Zadruge Stjepana Belle u Viestima društva inžinira i arhitekata glede rezultata natječaja stoga nam je zanimljiv pokazatelj tadašnjeg stanja u graditeljskoj struci u Hrvatskoj. Osim korupcije nju su uvelike ograničavali i nedorečeni zakoni, pa Carnelutti poziva na preuzimanje njemačkih građevinskih zakona, kako bi se omogućilo napredovanje inženjerske struke. Arhitektonska artikulacija mostova u cijelosti se uklapa u oblikovni repertoara srednjoeuropske secesije. Sagrađeni su po tada najsuvremenijem grednom sistemu - osnovnu konstrukciju čini mreža poprečno i uzdužno postavljenih armirnobetonskih greda na koje se postavlja kolnik. Do danas od ukupno osam sagrađenih mostova sačuvan je samo jedan, na Dravskoj Kopitnici nedaleko granice Hrvatske i Mađarske mada ne u cijelosti, dijelom uništenoga kolnika, te trećina drugoga mosta, podignutog na cesti između sela Donje Bazije i Suhomlake.

Armiranobetonski mostovi; Fran Funtak; Josip Banheyer i sin; kanal Voćinska - Drava; secesija

nije evidentirano