hrvatski

Ugrožavaju li "genetičke modificirane" kulture bioraznolikost?

Utjecaj poljoprivrednih GM kultura na bioraznolikost izrazito je složeno područje istraživanja. Zbog toga je u procjeni rizika važno postavljati prava pitanja. Budući da poljoprivredna praksa sama po sebi predstavlja jedan od najvećih ekoloških problema, jer se prirodni ekosustavi pretvaraju u oranice, interesantno polazno pitanje moglo bi biti da li GM kulture ugrožavaju okoliš više ili manje u odnosu na konvencionalne kulture. U tom slučaju procjena rizika bi se temeljila na uspoređivanju svake pojedine GM sorte s najsličnijim konvencionalnim sortama. Na taj se način provodi procjena učinka na okoliš u svim zemljama u kojima se biljke oplemenjuju genetičkim inženjerstvom, prije nego se dopusti istraživanje na pokusnim poljima i komercijalni uzgoj svake pojedine sorte. Budući da neke GM sorte sadrže ista ili vrlo slična svojstva nekim tradicionalnim sortama, iskustva stečena uzgojem takvih tradicionalnih sorti olakšavaju procjenu potencijalnog rizika pojedinih GM sorti. U cjelokupnoj složenosti međudjelovanja poljoprivrednih kultura i okoliša, križanje između kultiviranih sorti i divljih srodnika ističe se kao jedan od najznačajnijih potencijalno negativnih učinaka na bioraznolikost. Križanje između određene poljoprivredne kulture i divljeg srodnika moguće je ako se staništa tih biljaka preklapaju, ako cvjetaju u isto vrijeme i ako su spolno kompatibilni. Za 12 od 13 najvažnijih svjetskih poljoprivrednih kultura utvrđeno je da se mogu križati barem s jednom divljom vrstom barem u jednom dijelu područja uzgoja. Posljedice prijenosa novih gena iz poljoprivrednih kultura (tradicionalnih i GM) u divlje vrste ovisit će o svojstvima koja određuju ti geni, te o biologiji i ekologije pojedine divlje vrste. Neka svojstva, koja se nastoje postići u poljoprivrednih kultura stotinama godina (npr. otpornost na bolesti i nametnike, te snošljivost različitih abiotičkih činitelja), mogu povećati prilagodbene sposobnosti divljih vrsta. Zbog toga bi u okviru procjene rizika trebalo istražiti dobivaju li križanci novim genima (svojstvima) prednosti koje bi im omogućile povećanje brojnosti. Budući da je mogućnost križanja između pojedine poljoprivredne kulture i divljih srodnika zemljopisno uvjetovana, u tom bi kontekstu i zakonska regulativa trebala obuhvatiti procjenu svake pojedine kulture (tradicionalne i GM) imajući u vidu zemljopisno područje u kojem se pojedina kultura uzgaja. The impact of GM crops on biodiversity is a complex and complicated issue. Therefore, only when we ask the right questions we might be able to reach an informed judgement on the risk and benefits of GM plants. Since a major threat to biodiversity is habitat loss due to conversion of natural ecosystems to agricultural land, a valuable question would be whether GM crops pose threats to biodiversity that are qualitatively and/or quantitatively different from conventional crops. Assessing the influence of GM crops on biodiversity should then involve a comparison of the perceived benefits and potential threats of such crops to the conventional crops they are intended to replace. The assessment of the environmental impact of GM crops is a fundamental part of the international regulatory process undertaken before GM crops can be grown under field conditions experimentally or commercially. Since some of the modifications made by GM plant breeding have direct parallels in conventional plant breeding, experience of the impact of conventional crop varieties on biodiversity is highly instructive in regard to the interpretation of the impact of GM crops. Hybridisation between GM plants and their wild relatives has emerged as one of the primary risks associated with the commercialisation of GM crop plants. In order for crop genes to be transferred to wild populations via hybridisation, crop plants and their wild relatives need to occur sympatrically, overlap in flowering time and be sexually compatible. It has been demonstrated that 12 of the world’ s 13 most important food crops hybridise with at least one wild relative in at least part of their range of cultivation. The consequences of the transfer of novel genes from GM or conventional crops to wild relatives depend on the nature of the novel genes and the biology and ecology of the recipient wild species. Some traits that are the target of genetic manipulation for hundreds of years – such as disease or insect resistance and tolerance of various abiotic stresses – may confer a strong fitness advantage in the wild. Therefore, research on the risks associated with hybridisation should focus on the fitness effects of the genes (traits) in question. In the regulatory process, all classes of crops should be assessed on a case-by-case basis in the context of the geographical locations where they are to be grown.

genetički modificirane kulture

nije evidentirano