hrvatski

Strategija razvoja radiodifuzije od 2003. do 2005. godine

Radiodifuzija ili radiodifuzijska služba definira se u Radijskim pravilima (Radio Regulations) Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU, International Telecommunication Union) kao radiokomunikacijska služba čije su emisije namijenjene za izravni prijam od strane pučanstva. Ta služba uključuje radijske (radiodifuzija zvuka) i televizijske emisije (radiodifuzija slike). Radiodifuziju karakterizira jednosmjerna komunikacija od pojedinih odašiljačkih središta do velikog broja slušatelja ili gledatelja istodobno. Ona služi za širenje kulturnih i obrazovnih programa, te omogućava informiranje, zabavu i praćenje događaja putem radijskih valova. Radiodifuzija je u dobroj mjeri utjecala na život mnogih ljudi, a to je ujedno bila i prva radijska tehnologija s kojom se većina ljudi susrela. U većini europskih zemalja, pa tako i u Hrvatskoj, mreže za zemaljsku radiodifuziju analognih radijskih i televizijskih signala su visoko razvijene i omogućavaju distribuciju većeg broja radijskih programa, 3-4 televizijska programa na nacionalnoj razini (gdje je pokrivenost barem 95% od ukupnog broja stanovnika), te 2-3 lokalna ili regionalna televizijska programa, obično u gusto naseljenim područjima. U Europi je danas u uporabi više od 58 000 analognih TV odašiljača, broj televizijskih prijamnika je veći od 300 milijuna, a veliki kapital uložen i u sustave za produkciju TV programa i prijenosne veze. U ovoj studiji provest će se analiza stanja sustava za radiodifuziju analognih radijskih i televizijskih programa u Hrvatskoj, te će na temelju provedene analize biti predložene smjernice razvoja sustava za radiodifuziju analognih radijskih i televizijskih programa od 2003. do 2005. godine. Nakon uvodnih razmatranja, drugo poglavlje studije “ Strategija razvoja radiodifuzije od 2003. do 2005. godine” započinje pregledom frekvencijskih područja za radiodifuziju analognih radijskih i televizijskih signala. Namjena frekvencijskih područja u Republici Hrvatskoj te tehnički uvjeti za dodjelu radijskih frekvencija utvrđeni su u Pravilniku o namjeni radio-frekvencijskog spektra i dodjeli radijskih frekvencija, koji omogućava djelotvornu uporabu radiofrekvencijskog spektra (9 kHz do 3000 GHz). U tom Pravilniku su određeni i frekvencijski pojasevi za radiodifuziju radijskih i televizijskih signala. Za svako frekvencijsko područje naveden je raspored kanala koji se rabi u Hrvatskoj te u europskim zemljama. Nakon pregleda frekvencijskih područja za radiodifuziju slijedi opis sustava za radiodifuziju analognih radijskih i televizijskih programa koji daje podatke o temeljnim značajkama sustava, modulacijskim postupcima koji se rabe te postupcima obrade signala u odašiljačima i radiodifuzijskim repetitorima radijskog i pretvaračima televizijskog programa. Treći dio drugog poglavlja odnosi se na tehničke norme za radiodifuziju analognih radijskih i televizijskih programa, pri čemu su detaljno razrađene značajke radijskih i televizijskih signala koji se prenose u sustavima za radiodifuziju, u skladu s odgovarajućim normama. Slijede postavke za planiranje radiodifuzijskih sustava. Kao temelj u planiranju radiodifuzijskog sustava rabi se frekvencijski plan za radio i televziju, koji je izrađen na nacionalnoj razini i koordiniran na međunarodnoj razini, u dijelovima gdje je to potrebno, a svrha planiranja je u ostvarivanju pokrivanja željenog područja radiodifuzijskim signalom kojim će se slušateljima, odnosno gledateljima, osigurati zadovoljavajuća kakvoća radiodifuzijske usluge. Na kraju drugog poglavlja obrađeni su parametri odašiljačkog sustava koji imaju utjecaj na planiranje radiodifuzijskog sustava kao što su: dodijeljeni kanal i radne frekvencije, najveća dopuštena efektivna izračena snaga, visina odašiljačke lokacije, azimuti maksimalnog zračenja, oblik dijagrama zračenja, polarizacija, visina antene i drugo. U trećem poglavlju analizirane su radijske i televizijske mreže na državnoj, županijskog i gradskoj razini. Utvrđen je broj odašiljača koji radi u pojedinoj mreži na državnoj razini te je provedena klasifikacija televizijskih odašiljača u odnosu na frekvencijsko područje i snagu. Analizirana je iskorištenost radiofrekvencijskog spektra u odnosu na ukupan broj odašiljača koji emitiraju na pojedinom kanalu, pri čemu su odašiljači podijeljeni u skupine u odnosu na efektivnu izračenu snagu. Provedena je usporedba stvarnog stanja u radiodifuzijskom sustavu u odnosu na frekvencijski plan. Provedena je analiza radiodifuzijskih mreža na županijskim i gradskim razinama. Određen je broj odašiljača u pojedinoj mreži te je dana procjena pokrivenosti iskazana u broju stanovnika koji mogu pratiti određeni program. Naveden je pregled postojećih podzakonskih propisa iz radiodifuzije u Hrvatskoj. U četvrtom poglavlju analizirano je uvođenje dopunskih usluga u radiodifuziji FM radijskih programa koje omogućavaju emitiranje digitalnih podataka preko radiodifuzijske FM mreže i upravljanje prijamnicima te odašiljanje dopunskih podataka slušateljima. Peto poglavlje navodi smjernice razvoja sustava za radiodifuziju analognih radijskih programa u VHF II području i sustava za radiodifuziju analognih televizijskih programa u Hrvatskoj od 2003. do 2005. godine. Šesto poglavlje sadrži temeljene zaključke studije.

televizija; radio; radiodifuzija; odašiljači; frekvencijski plan

nije evidentirano