hrvatski

Ugljična nanovlakna u istraživanju formiranja novih vodljivih faza

Nedostatak matematičkih modela visoke preciznosti bila je najveća zapreka testiranju teorije heterogene nukleacije u elektrokemijskim sustavima od interesa u procesima in situ dobivanja nanostrukturnih inženjerskih materijala važnih za primjenu u održivim tehnologijama. U ovom radu kombinacijom mikroelektroda i "Bootstrap" algoritma temeljenog na matematičkim metodama harmonijske i numeričke analize dobivena je izravna ovisnost između brzine nukleacije i elektrokemijskih struja– vrijeme tranzijenata u realnom sustavu depozicije nikla na ugljik. To je značilo da se teorija heterogene nukleacije može primijeniti na realne sustave bez a priori poznavanja zakonitosti nukleacije. Mikroelektrode za depoziciju kristala nikla bile su izrađene od 36 000 ugljičnih vlakana nanodimenzija ("carbon nanotube") nasumce raspoređenih u matrici nevodljivog polimera, čime je izbjegnuta difuzijska interakcija rastućih nukleusa. Pri istraživanju primijenjene su in-situ mjerne tehnike: ciklička voltametrija, kronoamperometrija i pretražna elektronska mikroskopija, SEM.

ugljična nano - vlakna; mikroelektrode;

nije evidentirano