hrvatski

Sakupljanje uzoraka otpadnog ulja i zemljišta trafostanica na području Šibenika, Splita i Dubrovnika te njihova analiza na poliklorirane bifenile

Područje krša Hrvatske s obzirom na ugroženost tehnološkim, a naročito opasnim otpadom, zavređuje posebnu pozornost zbog izvanredne ekološke osjetljivosti. Ratom zahvaćeno područje još je ugroženije zbog bezočnog uništavanja prirodnih bogatstava, infrastrukture, nastambi i privrednih objekata tokom Domovinskog rata, prilikom čega je stvorena ogromna količina otpada i niz opasnih materijala. Postoji velika bojazan, kao i konkretni dokazi, da su tokom ratnih stradanja značajne količine polikloriranih bifenila, raznih usporivača gorenja, eksploziva i njihovih ostataka, bojnih otrova kao i niz anorganskih zagađivala, pa i radioaktivnih tvari, prodrle u okoliš. Kako prilikom nekontroliranog izgaranja PCB-a i drugih organohalogenih tvari dolazi do stvaranja još daleko opasnijih polihalogeniranih dibenzofurana i dibenzodioksina, to je ugroženost ratnih područja još i veća. Cjelokupni kompleks trajnog rješenja krutog otpada na krškom području Hrvatske, koje je bilo zahvaćeno ratom: odlaganje, recikliranje i uništavanje otpadnih tvari, još uvijek je u fazi proučavanja budući ga treba sistematski riješiti za dulji rok. Međutim, tehnološki, opasan i "ratni " otpad zahtjeva hitno rješenje kontroliranog odlaganja i uništavanja, budući po svom sastavu predstavlja ozbiljnu prijetnju opskrbe vode stanovništva na ovom ekološki izvanredno osjetljivom području. Na temelju dosadašnjih istraživanja mogu se donjeti slijedeći zaklljučci i preporuke: 1. Na osnovi rezultata analiza polikloriranih bifenila u zemljištu i uljnom ekstraktu trafo postrojenja i hidrauličke stanice željezare "Split", Kaštel Šućurac može se s velikom sigurnošću ustvrditi da na ovom području nema realne opasnosti okolnog zemljišta te akvatičkog sistema od zagađenja polikloriranim bifenilima tako da nisu potrebna daljnja istraživanja ovog lokaliteta što se tiće zagađenja PCB. Međutim, u samoj Željezari "Split" opažene razine PCB spadaju u značajno rizične za osoblje koje eventualno dulje boravi u prostoriji gdje su na podu prostorije nađene navedene razine polikloriranih bifenila, tako da je ovo više problem zaštite na radu nego ekološka opasnost šireg područja. 2. Rezultati analiza polikloriranih bifenila u tlu i uljnom ekstraktu TS Komolac ukazuju na određeno zagađenje istraživanog područja polikloriranim bifenilima. Premda razine polikloriranih bifenila u tlu istraživanog lokaliteta na području Komolca nisu alarmantne - 2,1 ppm, s obzirom na udaljenost od raketiranog postrojenja i relativnu blizinu akvatorija Rijeke Dubrovačke, nisu zanemarive. Ova kontaminacija tla polikloriranim bifenilima vjerojatno nije direktno rizična za osoblje trafostanice i obližnje stanovništvo, te ne postoji značajna opasnost zagađenja pitke vode, ali zbog relativne blizine akvatorija Rijeke Dubrovačke postoje određeni rizici prenosa ovih zagađivala u ovaj ekosistem. 3. Na području TS Komolac predlažemo da se donese određeni plan akcija detaljnije analize područja akvatorija Rijeke Dubrovačke radi uvida u realne razmjere zagađenja i eventualno njegovog eliminiranja odnosno smanjenja na tolerantnu granicu. 4. Premda je prošlo već nekoliko godina od rasipanja kondenzatorskog ulja po istraživanoj površini TS "Bilice", kontaminiranost je još vrlo neujednačena kako po razinama tako i po odnosu visokohlapljivih i niže hlapljivih komponenata polikloriranih bifenila. 5. Ukoliko pogledamo najviše razine istraživanih zagađivala na području TS "Bilice" - 2311 ppm, tada vidimo da one ukazuju na značajne životne rizike - iznad 10-4 za djelatnike trafostanice. Postoji velika vjerojatnost da ima zaposlenih u istraživanom području TS "Bilice" koji puše, nalaze se tamo izloženi vrlo značajnom riziku ekspozicije polikloriranim bifenilama, sigurno neki od njih konzumiraju značajno zagađene plodine uzgajane u blizini visoko zagađenog lokaliteta. Prema tome njihov rizik smanjenja trajanja života je vrlo značajan. 6. Usporedimo li dobivene razine polikloriranih bifenila u tlu TS "Bilice" po kriterijima tolerantnosti koji su prihvaćeni u Holandiji, razina zagađenja na nekim lokalitetima TS "Bilice" daleko prelazi tolerantne razine za koje nije potrebna sanacija (čak preko dvije tisuće puta). Slična je situacija i u usporedbi s Kanadskim kriterijima za poljoprivredno zemljište. 7. Kako je prošlo već prilično dugo vremena od razlijevanja kondenzatorskog ulja to možemo pretpostaviti da su opažene razine zagađivala u TS "Bilice" već prilično dostigle svoju rezidualnu fazu tj. KCSQL tako da za eventualnu sanaciju terena, ukoliko će detaljnija istraživanja pokazati nužnost takvog zahvata, neće se moći upotrijebiti uobičajene već samo specijalne metode sanacije terena. 8. Prije bilo kakvog pristupa sanaciji istraživanog terena na području TS "Bilice", potrebno je izvršiti detaljniju analizu polikloriranih bifenila na ugroženom području u nešto udaljenijim lokalitetima od razorenog kondenzatora kao i u dubinskim slojevima terena, tako da se sa znatnijom sigurnošću može ustvrditi raširenost značajnijeg zagađenja tla, vode i određenog broja uzoraka plodina. 9. Na temelju poznatih podataka pokušati stvoriti što realniju hidrogeološku podlogu za procjenu ugroženosti podzemne vode u neposrednoj blizini istraživanog područja TS "Bilice".

ratne štete; krš; voda; PCB; zagađenje zemljišta

nije evidentirano