hrvatski

Procjena rizika za pojavu epilepsije u nedonoščadi s perinatalnim oštećenjem mozga

Epilepsija je često posljedica perinatalnog moždanog oštećenja donošene djece. Studije koje se bave neurološkim ishodom u nedonoščadi, uglavnom su usmjerene na ocjenu razvoja motorike. Prihvaćena je konstatacija kako dio oštećenja mozga u djece nastane zbog patoloških zbivanja već prije rođenja. Zbog završnih procesa oblikovanja moždane kore, koji se odvijaju u zadnjem trimestru trudnoće, postoji u nedonoščadi mogućnost sekundarnoga nastanka moždanoga kortikalnoga oštećenja kao posljedica primarne zahvaćenosti bijele moždane tvari. U istraživanju se nastojalo ustanoviti može li antepartalno nastalo periventrikularno oštećenje mozga nedonoščeta dovesti u prvim godinama života do razvoja epilepsije odnosno abnormalno promijenjene bioelektrične aktivnosti kao supkliničkoga pokazatelja povišenoga rizika za kasniji nastanak epilepsije. U istraživanje je uključeno 91 nedonošeno novorođenče, rođeno u razdoblju od 1992. do 1994. u mariborskom rodilištu, s prvim ultrazvučnim pregledom mozga u prvom tjednu života, i 14 djece, liječeno u Klinici za dječje bolesti u Zagrebu. Retrogradno smo iz medicinske dokumentacije razvrstali ultrazvučni nalaz prema stupnju moždanog oštećenja kao i približnoga vremena nastanka oštećenja. Djecu smo neurorazvojno pratili. Analizirali smo njihove elektroencefalografske nalaze i skupili podatke o mogućem nastanku epilepsije. Potencijalne prognostičke čimbenike: gestacijsku dob, porođajnu težinu, perinatalnu asfiksiju, tokolizu, infekciju u trudnoći, intrauterini zastoj u rastu, hipoksijsko-ishemijsko hemoragijsko oštećenje bijele moždane mase te neuromotoričko odstupanje usporedili smo s incidencijom epilepsije odnosno abnormalno promijenjenom moždanom bioelektričnom aktivnošću. Za svakoga smo potencijalnoga čimbenika, metodom binarne logistične regresije, odredili relativni rizik za ishod. Za svaki potencijalni čimbenik smo metodom binarne logistične regresije odredili relativni rizik za ishod. Posve normalan ultrazvučni nalaz bijele moždane tvari utvrdili smo u 48, 6% djece. Oštećenja bijele moždane tvari su bila lokalizirana u periventrikularnoj bijeloj supstanciji, ni jedno dijete nije imalo ultrazvučno ustanovljeno kortikalno oštećenje. Izolirano hemoragijsko oštećenje bijele moždane tvari je ustanovljeno u 19% naših ispitanika, izolirano ishemijsko oštećenje smo ustanovili u 15, 2% djece, istodobnu prisutnost hemoragijskog i ishemijskog oštećenja utvrdili smo u 17, 1% djece. Ultrazvučnim kriterijima antepartalnim smo smatrali 37% dijagnosticiranih moždanih oštećenja. Teža moždana oštećenja, razvrstana kao oštećenja trećega ili četvrtoga stupnja, bila su prisutna u 11, 4% djece ; u njih smo i najčešće ustanovili nepovoljan rezultat razvoja motorike. Praćenjem, koje je trajalo od šest do osam godina, ustanovili smo epilepsiju u 11, 4% naših ispitanika. Najčešći oblik epilepsije je Westov sindrom, koji se pojavio u 5, 7% ispitanika u dobi od 4. do 9. mjeseca. Gestacijska dob, porođajna težina, perinatalna asfiksija i zastoj u rastu nisu statistički značajno povezani s nastankom epilepsije. Upotreba tokolitične terapije ukazuje na 3, 4-puta veći relativni rizik za razvoj epilepsije. Ta razlika još nije statistički značajna. Statistički značajnom (p<0, 05) se pokazala povezanost kasnijeg nastanka epilepsije s neuromotoričkim deficitima te s hemoragijskim i ishemijskim oštećenjima bijele moždane tvari ne uzimajući u obzir vrijeme nastanka oštećenja. Nakon što smo na osnovi ultrazvučnih kriterija perinatalna oštećenja razdijelili prema vremenu njihova nastanka kao antepartalna odnosno postnatalna, ponovno smo za svaku od podskupina, s pomoću binarne logistične regresije, ustanovili njihovu povezanost s ishodom. Statistički značajnim se, glede povezanosti s epilepsijom, pokazalo samo oštećenje bijele moždane tvari nastalo prije rođenja. Prognostički pokazatelji za nastanak abnormalno promijenjene bioelektrične aktivnosti bitno se ne razlikuju od čimbenika rizika za razvoj epilepsije.

Antepartalno; Oštećenje mozga; Epilepsija; Nedonošenost

nije evidentirano