hrvatski

Selo kao mjesto radnje u suvremenoj hrvatskoj drami

Selo je u hrvatskoj drami devedesetih zadobivalo vrlo različita značenja, a to se, na temelju analiziranih drama, možda ponajbolje očitava u činjenici što je sve bljeđa opreka između idiličnoga sela i poročnoga grada, a dramska radnja sve se češće pomiče u seoski prostor. Kao što se iz novih dramskih tekstova vidi, selo kao mjesto radnje sad je nanovo osvojeni prostor, a njegove se mogućnosti istražuju. Čini se da su se i sami dramatičari zasitili asocijativnog lanca: selo – Dalmatinska zagora – komedija – primitivizam – poseljačenje, pa selo prestaje biti šablonizirano stanje duha, a sve češće preuzima na sebe druga i raznolika značenja. U radu se podrobnije analiziraju drame Bljesak zlatnog zuba M. Matišića, Što je muškarac bez brkova (dramatizacija A. Bukvić prema romanu A. Tomića), Godišnjica A. Čuline, Octopussy I. Vidića i Nosi nas rijeka E. Bošnjaka.

suvremena hrvatska drama; selo; kazalište

nije evidentirano