hrvatski

Posebnosti liječenja epilepsija u starijoj dobi

Kako se suočavama sa sve većim starenjem populacije tako i incidencija pojave prvih napada eilepsije u starijoj dobi sve više raste. Smtra se da je prevalencija epilepsije u osoba starijih od 65 g aporksimativno 1, 5%.Takođej je značajn porast incidencije statusa epilepticusa u tih osoba. U starijih osoba najčešće se radi o parcijalnim epilepsijijama s ili bez sekundarne genrneralizacije. U 10-30% slučajeva pojavljuje se s epileptičnim statusom. U starijih osoba najčešće se radi o simptomatskim epilepsijama, a krvo-žilne moždane bolesti su najčešći uzrok ( 75% slučajeva). Napadi se mogu javiti inicijalno kod nastupa moždanog udara (10-20% slučajeva) ili kasnije 8 -20% slučajeva). Češće se javljaju kod subarahnoidalnog krvarenja, u bolesnika neposredno nakon moždanog udara, kod bolesnika s ponavljanim moždanim udarima. Zatim javljaju se kod moždanih tumora ( primarnih i sekundarnih), kod Alzheimerove bolesti ( rizik pojave epilepsije kod bolesnika je raste 5-10 puta u odnosu na ostalu populaciju te dobi). Mogu se javiti povezano s intoksikacijom alkoholnim pićima ili njihovim naglim prestankom uzimanja kao i kod upalnih oboljenja SŽS-a. Postavljanje dijagnoze epilepsije u starijih Kod postavljanja dijagnoze epilepsije u starijih osoba potrebito je diferenijalno dijagnostički razmotriti i mogućnost sinkope, tranzitornih ishemičkih ataka, tranzitorne globalne amnezije. Elektroecfalografski u starijih osoba mogu se zapaziti neko uzorci koje potrebito razlikovati od epileptičnih . Najčešće se može zapaziti pojava benigne delta aktivnosti sljepoočno, zatim pojava frontalne rittmične aktivnisti kod pospanosti, .Također neke bolesti ili uporaba lijekova može izazati promjene u EEG starijih osoba. Pojave koje utječu na efikasnost AED u starijih S godinama dolazi do promjena fizioloških funkcija u ogranizmu što djeluje na absorbciju, distribuciju, biotransformaciju, ekskreciju kao i interkaciju s drugim lijekovima antiepileptičkih lijekova . U starijih se javlja veći morbiditet radi nekontroliranih napada . Smanjeni metabolizam jetre ili smanjeni bubreženi klirens izlučivanja lijekova u starijih može dovesti do povišenih vrijednosti sve do toksičnog nivoa antiepileptičnih lijekova u serumu . Volumen i jetrena masa je u starijih osoba i do 20% manja nego u mlađih i što grubo korelira i s usporenjem metabolizma lijekova koji koriste citokrom aksidaze (Cytohrom P-450) . To se zapaža kod carbamazepina, phenitoina, phenobarbitala, valproične kiseline. Usporenje metabolizma jetre s godinama razlikuje se od osobe do osobe. Također se u starijih osoba u odnosu na mlađe zapaža 10-20% smanjenje bubrežne mase , prokrvljenosti bubrega, veličine i broja nefrona . Posljedična se javlja smanjenje funkcija bubrega kao što je to klirens kreatinina, klirens lijekova kao što je to gabapentin i topiramat.Za razliku od jetrene biotransformacije renalna ekskrecija s godinama opada konstantno i predvidljivo. Prateće bolesti u starijih ( npr.srčane bolesti, bubrežene, jetrene, poremećaji prehrane) djeluju na metabolizam antiepileptika i pojavu nuspojava. Otežano je razlikovanje toksičnog učinka antiepileptične terapije od drugih neuroloških simptoma u starijih osoba jer ti učinci mogu biti subklinički. Čini se da neki antiepilepti imaju izraženije toksično djelovanje u starijih nego li u mlađih osoba. Toksičnost se maifestira kao sedacija i promjene ponašanja (clonazepam, phenobarbital, primidone), tremor (valproic acid) i hiponatremija ( carbamazepin). U starijih osoba s godinama dolazi do smanjena koncentracije albumina plazme 5-10% u odnosu na mlađe osobe. Ta pojava može može dovesti do povećanog slobodnog nivoa nekih antiepileptika u odnosuu na vezane za proteine plazme i do moguće toksičnosti lijeka. Ta pojava može se javiti kod uzimanja phenitoina i valproične kiseline u starijih. S starenjem dolazi do smanjenja ukupnog volumena tjelesnih tekućina, kao i mišićne mase te do porasta masnog tkiva . To dovodi do povećanja volumena distribucije lijekova topivih u lipidima kao što je clonezapam i valproična kiselina. Brža je pojava osteomalacije kod uzimanja Phenitoina i carbamazepina Radi pratićih neuroloških bolesti starijih kao i mogućim farmakodinamičkih razlika povezanih s starošću moguća je pojačana osjetljivost na češću pojavu kognitivnih poremećaja kao nuspojave antiepileptične terapije. Moguća je interakcija antiepileptika s uzimanjem drugih lijekova. Prema nekim istraživanjima s tariji ljudi koji čine 12% populacije uzimaju 25% propisanih lijekova što povećava rizik nastanka toksičnog dijelovanja lijeka kao i interakcije između lijekova. Ta interakcija je relativno česta kod uzimanja više antiepileptika koji se metabiliziraju pomoću P450 jetrenog citokromnog sustava ili njihovog uzimanja s drugim lijekovima koji koristi iste jetreni sustav metabiliziranja. U starijih osoba zapaža se i češća neredovitost uzimanja antiepileptične terapije što također utječe na efikasnost liječenja epilepsije (nemogućnost nabavke lijeka, smetnje pamćenja). Optimalno liječenje epilepsije u starijih uključuje brze dijagnostičke postupke .postavljanje točne dijagnoze, efikasnu AED terapiju, edkucaiju i podršku bolesnicima.

epilepsija; starija dob; liječenje

nije evidentirano