talijanski

La cattedrale di Sebenico e la maturazione del Rinascimento nell'Adriatico

Značaj katedrale sv. Jakova u Šibeniku za pojavu i razvoj renesansne arhitekture na Jadranu, ali općenito i za arhitekturu Quattrocenta, već je odavno uočen, no usprkos tome njezino mjesto još uvijek nije jasno pozicionirano, a niti je njezina uloga adekvatno valorizirana. Razloge tome treba tražiti u činjenici što još uvijek ne postoji jedna precizna kronologija gradnje i što stoga još uvijek ne postoje usaglašena mišljenja o tome tko je i kada projektirao jedinstvene bačvaste svodove-krovove i kupolu katedrale - u stilskom ali i graditeljskom pogledu nesumnjivo njezine najveće vrijednosti. U osnovi sve postojeće dvojbe u vezi s nastankom katedrale koncentrirana su oko dva pitanja: prvo, da li je njezin jedinstveni pokrov nastao već po zamisli Jurja Dalmatinca, protomagistra koji 1441. preuzima gradilište katedrale i vrši izmjene na već započetom djelu, ili je čitav gornji dio katedrale nastao po projektu Nikole Ivanova Firentinca koji kao njegov nasljednik preuzima gradilište 1475. g. i sljedećih 30-tak godina radi na njezinom dovršenju? Drugo pitanje tiče se uloge i značaja šibenske katedrale u genezi &laquo ; trolisno zaključenog pročelja&raquo ; - da li je to rješenje poniklo u Šibeniku, s obzirom da logično proizlazi iz poprečnog presjeka crkve, ili je, pak, natalo pod utjecajem Leona Batiste Albertija i njegova projekta za hram u Riminiju te potom postalo uzorom za Codussijevo riješenje na crkvi San Michelle in Isola u Veneciji? U izlaganju se na osnovu analize renesansnih motiva, njihova porijekla, ali i načina na koji su oni korišteni pri artikulaciji zidova svetišta, uspostavlja precizna kronologija izgradnje i definira jasna granica između ostvarenja dvojce arhitekata u ključnom periodu nastanka zidova i svodova apsidalnih kapela (1461-75). Kako promjenu stila između dvije faze i djela dvojce arhitekata istovremeno prate i značajne promjene u konstrukciji, pa i prostornoj koncepciji, o kojima se do sada posvećivalo malo pažnje, problem autorstva gornjeg presvođenog dijela katedrale riješava se isticanjem analognih i za konačan izgled presudnih promjena u arhitektonskoj strukturi crkve. Stoga se idejno riješenje gornjeg djela katedrale pripisuje Nikoli Ivanovom Firentincu i veže za njegov projekt dovršenja katedrale kojega je on izradio od trenutka preuzimanja gradilišta do potpisivanja prvog desetgodišnjeg ugovora za vođenje katedrale (1475-77). Na kraju se razmatra problem geneze &laquo ; trolisnog crkvenog pročelja&raquo ; šibenske katedrale Sv. Jakova u kontekstu srodnih jadranskih riješenja u Riminiju (Tempio Sigismunda Malateste, Leona Battiste Albertija) i Veneciji (S. Michele in Isola, Maura Codussija).

Cattedrale di Sebenico; Giorgio da Sebenico; Niccolo di Giovanni Fiorentino;

nije evidentirano