hrvatski

Efekti percipiranog stresa i stilova suočavanja na tjelesne simptome

U ovom se istraživanju ispituju direktni i indirektni efekti stilova suocavanja sa stresom i stupnja doživljenog stresa na tjelesne simptome studenata i to u kontekstu svakodnevnih stresnih životnih dogadaja. Ispitivanje je provedeno na 153 zdravih studenata Filozofskog fakulteta Sveucilišta u Rijeci. Korištenjem kauzalnog strukturalnog modeliranja testirana su tri modela s obzirom na tri skupine doživljenih tjelesnih simptoma. U sva su tri modela ukljucena tri stila suocavanja sa stresom (problemu usmjereno suocavanje, emocijama usmjereno suocavanje i izbjegavanje) i percepcija intenziteta stresa, dok su kao ishodne varijable u prvom modelu ukljuceni simptomi respiratornih infekcija, u drugom simptomi autonomne disfunkcije, a u trecem ostali tjelesni simptomi (lokomotorni problemi, problemi probave i problemi s kožom). Rezultati pokazuju da stilovi suocavanja nemaju znacajnih direktnih efekata niti na jednu skupinu ispitivanih tjelesnih simptoma. Što se tice efekata stilova suocavanja na percepciju stresa, rezultati pokazuju da problemu usmjereno suocavanje znacajno smanjuje, dok izbjegavanje znacajno povecava stupanj doživljenoga stresa. Medutim, stupanj doživljenog stresa pokazuje znacajan pozitivan efekt samo na simptome autonomne disfunkcije, ali ne i na simptome respiratornih infekcija i ostale tjelesne simptome, što nije u skladu s rezultatima u literaturi. Raspravlja se o potrebi poboljšanja mjerenja simptoma respiratornih infekcija kao i o potrebi psiholoških intervencija usmjerenih na pomoc studentima u ispravnom etiketiranju vlastitih tjelesnih senzacija koje se odnose na popratne efekte stresa.

percepcija stresa; tjelesni simptomi; stilovi suočavanja

nije evidentirano