hrvatski

O "bazilici bez krova" u episkopalnom kompleksu u Saloni

Istraživanjima godine 1949. E. Dyggve je zapadno od narteksa dvojnih bazilika koje pripadaju kršćanskom biskupskom kultnom centru otkrio jedan mali oratorij s apsidom pred kojim je veliko otvoreno dvorište. Istraživač je nedugo poslije otkrića objavio nalaze i dao rekonstrukciju izgleda zdanja. On je taj zapadni dio protumačio kao još drugu baziliku "bez krova" (sine tecto ili basilica discoperta). Međutim, nelogičnost zaključka proistječe iz činjenice što se taj dio episkopalnog kompleksa sastoji od dva objekta: malog oratorija i velikog otvorenog dvorišta koje nikako nije moglo pripadati bazilici. Uspoređujući po obliku i funkciji s postojećim zdanjima u kasnoantičkom svijetu ovaj objekt je moguće točnije definirati unatoč loše očuvanosti. Naime, svaki crkveni ili civilni dostojanstvenik nastoji sazidati u složenijem sustavu zdanja i takve objekte koji ne služe samo kultu nego i civilnim (reprezentativnim) potrebama. Tako crkveni dostojanstvenici grade dvorane za prijame. Oni se obično sastoje od jedne dvorane s apsidom u kojoj sjedi dostojanstvenik i prima goste te većeg predvorja u kojem se prikupljaju oni koji dolaze na prijam. Upravo to je slučaj u Saloni. Potreba za takvim objektom koji se naziva salutatorium biskupu se ukazala se u Saloni u VI. st.

Salona; episkopalni kompleks; crkva bez krova; salutatorij

nije evidentirano