hrvatski

Nestajanje rada? Opseg i oblici zaposlenosti na početku informacijskog doba

Rad je socijalna konstrukcija - aktivnost koja vrši socijalno identificiranu i normaliziranu funkciju u održavanju društvene cjeline. Usprkos strahu od nestajanja rada, informatizacije, na globalnoj razini broj radnih mjesta ubrzano se povećava. Međutim, prekidajući trend industrijskog doba, na tržištu rada dolazi do ponovnog rasta fleksibilnosti - vremena, mjesta, stabilnosti ili društvenog ugovora pod kojim se posao odvija. U novoj društvenoj podjeli rada, unutar privreda gdje se krativnost, baratanje podacima i osobne usluge smatraju glavnim izvorom rasta, poslovi koji se temelje na analizi simbola i emocionalnom radu sve više dobivaju na značaju. Izvršena je komparativna analiza kretanja opsega i oblika zaposlenosti, većim djelom temeljena na Anketi o radnoj snazi. Zemlje prvog svijeta povećavaju broj zaposlenih, uz umjereni rast udjela ne-standardnih oblika zaposlenosti. U tranzicijskim zemljama kroz niz kriza i smanjivanja tržišta rada također raste udio ne-standardnih oblika zaposlenosti, ali uz pad broja zaposlenih. Slično je stanje i u Hrvatskoj. Nakon drugog perioda politički kreditiranog rasta, od 1990. počinje pad broja zaposlenih i stope aktivnosti, te rast stope nezaposlenosti. U ovom periodu nestandardni oblici zapošljavanja postaju učestaliji - prvenstveno rad u neformalnom gospodarstvu, samozapošljavanje i ugovorni rad na određeno vrijeme. Ovakva transformacija rada može voditi nestajanju ljudskih prava, isključivanju velikog dijela populacije, te izdvajanja privrede iz društva. No nove proizvodne snageomogućavaju i unapređenje svijeta rada te ostvarivanje koncepta multi-aktivnosti.

rad; oblici zaposlenosti; tržište rada; rad u tranziciji

nije evidentirano