hrvatski

Zavižan između snijega, vjetra i Sunca

U sklopu obilježavanja 50. obljetnice rada meteorološke postaje Zavižan Državni hidrometeorološki zavod i Hrvatsko meteorološko društvo izdali su knjigu "Zavižan između snijega, vjetra i sunca". Monografija je posvećena radu i rezultatima meteoroloških opažanja i mjerenja koja se na toj najvišoj meteorološkoj postaji u Hrvatskoj neprekidno obavljaju, često i u otežanim i nepovoljnim vremenskim uvjetima. Knjigu je napisalo 23 autora u 6 poglavlja i 26 podpoglavlja na ukupno 257 stranica sa 105 ilustracija, 71 dijagramom i 41 tablicom. Izuzetno je uspjelo tiskana na finom papiru i likovno i grafički primjerno uređena, pa se čitalac može lako upoznati s različitim aspektima vremena i klime na toj lokaciji naše najpoznatije planine. Urednica knjige je Marjana Gajić-Čapka a recenzenti su Dražen Poje i Zvjezdana Bencetić Klaić. U prvom poglavlju Dražen Poje upoznaje čitatelje sa životom i radom Božidara Kirigina, znamenitog hrvatskog klimatologa koji je osobito zaslužan za osnivanje planinske postaje Zavižan. Milan Sijerković, Alan Čaplar i Ante Vukušić u svojem opširnom članku daju osobni prikaz rada i života triju generacija obitelji Vukušić, koje su motrile i još motre na postaji Zavižan. Jasno je istaknuto da kvalitetu rada meteorološke postaje ne određuju samo instrumenti kojima je postaja opremljena nego i marljivost, savjesnost i stručnost njezinih meteoroloških motritelja. Upravo zahvaljujući entuzijazmu, savjesnosti i stručnosti Vukušića treba zahvaliti što ta postaja spada među najbolje u Hrvatskoj. Zvonimir Katušin u posebnom članku opisuje povijest i budući razvoj meteorološke postaje Zavižan u kojem se mogu pronaći detaljni podaci ne samo o motriteljima, mjerenjima i instrumentima već i naznake i planove budućih mjerenja na području Velebita. Gotovo 120 stranica monografije obuhvaćaju prikazi meteoroloških značajki Zavižana pa se najprije daje prikaz regionalne klime velebitskog područja (autori Alica Bajić, Marjana Gajić-Čapka, Edita Lončar i Krešo Pandžić). Ovdje želimo posebno istaknuti da se u ovom prikazu uz klasičnu razredbu klime po Köppenu (nekoliko tipova) daje po prvi puta prikaz učestalosti grupa tipova vremena po godišnjim dobima za sjeverni Jadran, gdje je uočljivo da je najučestaliji radijacijski tip vremena (osobito ljeti), a potom oborinski tip vremena. U prikazu klime Zavižana obuhvaćene su uz meteorološke elemente (tlak zraka, temperatura zraka, oborina, vlažnost zraka, isparavanje, komponente vodne ravnoteže, naoblaka, osunčavanje, globalno zračenje, vjetar, atmosferske pojave) i bioklimatske i fenološke značajke, pa je tako nakon dugog razdoblja od objavljivanja 1963. godine knjige Božidara Kirigina o klimatskim prilikama Medvednice, ovdje dan prvi cjelovit prikaz klime i vremena sjevernog Velebita. Zahtijevalo bi previše prostora da se osvrnemo na svaki od tih prikaza pojedinih elemenata, pa ćemo ovdje istaknuti samo neke, a čitatelj knjige može dobiti vrlo iscrpnu informaciju o svakom navedenom elementu imajući u vidu da se prikazane statistike osnivaju najvećim dijelom na podacima razdoblja 1961-1990. U poglavlju o temperaturi zraka (autorica Ksenija Zaninović) mogu se naći srednje vrijednosti temperature zraka za svaki dan u godini, a i izmjerene i procijenjene maksimalne i minimalne temperature zraka. Tako možemo saznati da je na Zavižanu već izmjerena minimalna temperatura od -24, 5 °C koja je za svega 0, 5 °C viša od najniže temperature zraka koja se može po teoriji ekstrema očekivati u razdoblju od 100 godina. Najviša izmjerena temperatura zraka od 27, 6 °C za svega 0, 1 °C premašuje najvišu temperaturu zraka koja se može očekivati u razdoblju od 50 godina odnosno za 0, 8 °C je niža od one koja se može očekivati u razdoblju od 100 vrijednost iznosi 469 mm. U poglavlju o oborini (autorica Marjana Gajić-Čapka) nalazimo godina. U poglavlju o vlažnosti zraka (autorica Lidija Cvitan) saznajemo da je relativna vlažnost zraka prilično visoka tijekom gotovo cijele godine, najveća u hladno doba godine (srednja godišnja vrijednost je 81%). 50% dana u godini ima relativnu vlažnost veću ili jednaku 80% u ranoposlijepodnevnim satima. U poglavlju o isparavanju s otvorene vodene površine autorica Janja Milković ističe da se ono mjeri samo od lipnja do rujna i prosječna sezonska npr. da je srednja godišnja količina oborine na Zavižanu 1898, 8 mm, te da se snježni pokrivač može na Zavižanu očekivati već od sredine listopada pa sve do druge polovice svibnja. Na Zavižanu je dosad najveća izmjerena visina snježnog pokrivača 320 cm. S tim u vezi od posebna je značaja i poglavlje o promjenama klime (autorice Marjana Gajić-Čapka, Lidija Srnec i Ksenija Zaninović) jer su mjerenja temperature i oborine na Zavižanu daleko od lokalnih antropogenih utjecaja. Ovdje su uzeta u obzir sva raspoloživa mjerenja od početka rada Zavižana, pa se tako može govoriti o duljem razdoblju u kojem posebno dolazi do izražaja porast godišnje srednje maksimalne temperature zraka za 0, 26 °C/10 god, te godišnje srednje minimalne temperature od 0, 14 °C! Što se pak tiče oborine signifikantan rast imaju samo godišnje količine oborine. Na posebnim grafikonima prikazane su varijacije temperature, oborine, naoblake i tlaka zraka, pa je kod svih osim naoblake uočljiv trend porasta. I konstatacije o snježnom pokrivaču pokazuju trend smanjenja broja dana sa snježnim pokrivačem i većih visina snijega. Taj je trend karakterističan ne samo za sjeverni Velebit već i za šire područje srednje Europe. Dodajmo ovome i podatak da se na Zavižanu provode i posebna mjerenja količine oborine od magle. O rezultatima tih mjerenja u knjizi se nalazi prilog Marine Mileta. Zanimljive podatke saznajemo u poglavlju o osunčavanju (autorica Marjana Gajić-Čapka): Zimi je prosječno trajanje sijanja Sunca oko 3 sata dnevno, ljeti gotovo tri puta dulje. Iako se globalno zračenje do sada nije mjerilo na Zavižanu, u meteorologiji je uobičajeno da se ono procjenjuje na osnovu podataka naoblake, pa u poglavlju o tom elementu (autor Zvonko Žibrat) čitamo da je mjesec s najvećom prosječno primljenom količinom globalnog zračenja mjesec srpanj (6, 2 kWhm-2), a najmanji prosinac (1, 2 kWhm-2). Poglavlje o strujanju zraka (autorica Alica Bajić) sadrži statističke pokazatelje o vjetru, koji je na Zavižanu zbog specifičnog položaja postaje na južnoj padini brda Vučjak dosta kanaliziran (smjer istok-zapad), a srednja godišnja jačina vjetra od 3, 3 bofora ukazuje na relativnu zaštićenost od jakih strujanja zraka. Samo je u prosincu srednji broj dana s olujnim vjetrom 3, a takvi vjetrovi prema tridesetgodišnjem opažanju nikad ne traju neprekidno dulje od tri dana. Što se tiče atmosferskih pojava (autorica Gordana Hrabak-Tumpa) posebno se ukazuje na pojavu magle koja se u prosjeku godišnje pojavljuje čak 191 dan. I ljeti može stvaranje oblaka na sjevernom Velebitu dovesti u prosjeku do pojave magle na Zavižanu u oko trećine svih dana. Na Zavižanu je tuča rijetka pojava, no može se pojaviti u bilo kojem mjesecu, prije svega u svibnju. Na pitanje u kojem mjesecu postoje najpovoljnije bioklimatske značajke odgovara članak autorice Ksenije Zaninović gdje nalazimo da je pojava ugodnih dana moguća već od mjeseca svibnja pa sve do listopada s najvećom vjerojatnošću u prvoj dekadi mjeseca kolovoza. U povećem članku Višnja i Marko Vučetić opisuju fenološke značajke okoliša postaje Zavižan. Na ukupno 7 fenoloških objekata (vrbe ive, obične smreke i obične bukve, proljetnog šafrana, običnog podbjela, maslačka i jesenskog mrazovca) promatrane su od 1964. godine različite fenofaze i iz njih izvedeni datumi nastupa pojedinih razvojnih faza, što je ilustrirano brojnim grafikonima. Uočen je npr. signifikantni trend u kašnjenju žućenja i općeg opadanja lišća bukve, što ukazuje na signifikantno produljenje vegetacijskog razdoblja na Zavižanu u jesen. Mjerenjima komponenata onečišćenja zraka i oborine posvetile su svoj članak Višnja Šojat i Sonja Vidič s prikazom instrumenata i metoda uzorkovanja pojedinih pokazatelja kakvoće zraka. Sonja Vidič detaljno izvještava o promjenama kemijskog sastava oborine na Zavižanu. Ona povezuje putanje zračnih masa i onečišćenje oborine zadnjih 20 godina i nalazi da se onečišćenje sumpornim spojevima na našem području postepeno smanjuje, što je rezultat i opće politike smanjenja emisije tih spojeva u Europi, budući da se u Europi posljednjih 10 godina emisije smanjuju u prosjeku oko 60%. S druge strane takva poboljšanja emisije dušičnih spojeva i lako hlapivih organskih spojeva nisu postignuta, pa se na Zavižanu još uvijek prati trend povećanja njihovih koncentracija. Pri kraju knjige nalazi se popis od ukupno 75 objavljenih članaka i radova koji se odnose na mjerenja i istraživanja na širem području sjevernog Velebita. O zaštiti i istraživanju Velebita posvećena su i dva zanimljiva i informativna članka: Svjetlana Lupret-Obradović o Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, te Božena Mitić o Velebitskom botaničkom vrtu. Završni članak u knjizi napisao je Željko Poljak, a odnosi se na znanstvena istraživanja na Velebitu. Tako saznajemo da se ta istraživanja na Velebitu provode već više od 200 godina, a navode se i najznamenitiji istraživači na području botanike, geologije, arheologije, šumarstva, etnografije i meteorologije. Završno treba istaći da je knjiga bogato ilustrirana fotografijama u boji brojnih planinara i istraživača o raznim aspektima vremena i života na Zavižanu. Knjiga će biti od koristi svima onima koji koriste informacije o vremenu i klimi s područja sjevernog Velebita, meteorolozima, biolozima, geografima, šumarima, stočarima i stručnjacima na području vodoprivrede, elektrogospodarstva, prostornog planiranja, te brojnim ljubiteljima Velebita - planinarima i izletnicima.

meteorologija; klima; nacionalni park Sjeverni Velebit; botanički vrt; znanstvena istraživanja

nije evidentirano