hrvatski

Komunikacijske funkcije vokativa

Vokativu se pristupa kao osamostaljenome dijelu rečeničnoga ustrojstva, obilježenome intonacijskom i sintaktičkom izoliranosti, koji pokazuje način obraćanja slušateljstvu/čitateljstvu pojedinoga vremena i tipa teksta. Stoga se prvo utvrđuju metodološka načela vezana uz određivanje broja padeža, zatim načela za izbor korpusa na kojemu je moguće provesti odgovarajuću analizu te se utvrđuju dijaloška obilježja diskursa. Dalje se na izabranome korpusu utvrđuje dozivanje kao primarna funkcija vokativa. U analizi dozivne funkcije promotreni su odnosi vokativa, uzvika i imperativa. Između ostalih je komunikacijskih funkcija vokativa analizirano izravno obraćanje sugovorniku, oslovljavanje, skretanje pozornosti sugovornika na dio poruke, provjeravanje protoka informacija u komunikacijskom kanalu te invokacijska funkcija kao znak početka govorenja/pisanja. Posebno je obrađena ekspresivna funkcija vokativa, kao iskaz govornikovih osjećaja i osobnoga stava prema sugovorniku. U komunikaciji se ove funkcije ne pojavljuju izolirano, stoga se sve komunikacijske funkcije vokativa promatraju interakcijski.

rečenica; tekst; diskurs; sintaksa; vokativ; komunikacijske funkcije; funkcionalni učinci; metodologija istraživanja; hrvatski jezik

nije evidentirano