hrvatski

Kongres javnih radnika u Zagrebu 1922. i njegovi odjeci u Dalmaciji

Istraživanja ilidžanske konferencije i kongresa javnih radnika u Zagrebu u rujnu 1922. godine upućuju na pokušaje anticentralističkih snaga da se konačno otpoćne s ustavnim promjenama i postizanjem sporazuma s predstavnicima hrvatske oporbe. Ljuba Davidović, vođa lijevog krila pocijepane Demokratske stranke, upravo u suradnji s Hrvatskim blokom i Stjepanom Radićem vidi šansu za suzbijanje utjecaja radikala i ortodoksnog Pribićevićevog krila koji jedino u opstanku centralističkog Vidovdanskog ustava vide šansu ostanka na vlasti. Nova orijentacija i ozdravljenje odnosa u zemlji moguća je samo sporazumnom revizijom ustava u decentralističkom pravcu što će prihvatiti ne samo hrvatska oporbena strana, već i Davidovićevo krilo, ali ne i pod cijenu rascjepa u Demokratskoj stranci i rušenja cijelog unitarističko-centralističkog sistema. Bučne polemike u zemlji, a posebno one na području Dalmacije otkuda dolaze i važni zagovornici kongresa, mobilizirale su brojne nacionalno i socijalno obespravljene mase, ali distanca između riječi i prakse ponovo je išla u korist vladajućih radikala spremnih na političke aranžmane s HRSS radi očuvanja dominantnih pozicija. Sasvim je izvjesno da je Kongres ubrzao proces unutrašnjeg raspada Demokratske stranke i potkopao postojeću vladinu koaliciju dok je kompromisni i taktizerski politički kurs donio više dobra HRSS, odnosno radikalima, nego li pokretačima konferencije i kongresa javnih radnika čija “ srednja linija” više nikome nije bila potrebna.

monarhija ; političke parije ; javni radnici ; Dalmacija

nije evidentirano