hrvatski

Metodološka načela za proučavanje dijalekatske sintakse

U radu se iznose metodološka načela za proučavanje dijalekatske sintakse. Prije pristupanja terenskome dijalektološkom istraživanju treba riješiti temeljna pitanja: što je cilj takvoga istraživanja, što je svrha, koja je namjera istraživača, što je mjesni govor, postoje li suvremene metode terenskoga istraživanja koje bi pridonijele boljem i, u današnjoj situaciji gubljenja posebnosti mjesnih govora, bržem sakupljanju građe. Cilj je istraživanja opisati sintaktički sustav pojedinih mjesnih govora i dobiti sintaktičke izoglose, te time i mogućnost opisa sintaktičkih značajki jednoga dijalekta, zatim narječja, te konačno hrvatskoga jezika. Za ovu su analizu primjeri ekscerpirani iz materijala dobivenoga terenskim istraživanjem mjesnoga govora Dražica. Mjesni govor Dražica pripada ikavsko-ekavskome dijalektu čakavskoga narječja. U radu se analiziraju dvije sintaktičke kategorije: atribut i priložna oznaka vremena, a s različitih metodoloških polazišta. Izdvojene su atributne sintagme kojima se izriču rodbinski odnosi i analiza prema u ovome radu ponuđenim metodološkim načelima pokazuje bogatstvo takvih izričaja. Priložne oznake vremena prikazane su prema dosad uobičajenim načelima sintaktičkih opisa, pa pokazuju neke posebnosti koje ne bilježe inodijalekatski sustavi. I pored uočenih razlika u odnosu na ostale analizirane ili opisane sintaktičke sustave, analiza sintaktičke razine pokazuje da je riječ o jedinstvenoj sintaksi hrvatskoga jezika.

hrvatski jezik; dijalektologija; metodologija; metodološka načela; sintaksa; atribut; priložna oznaka vremena; sintaktička sinonimija

nije evidentirano