hrvatski

Politika kao fenomen. Filozofsko-sociološki pristup

Autor se u svomu radu bavi problemom odnosa kršćana prema politici i polazi od teze kako bi se kršćani u postmodernom vremenu, da bi mogli uistinu biti Božji sustvaratelji ovoga svijeta, trebali pored ostaloga baviti i politikom. Uporište za tu postavku traži u povijesnom iskustvu ljudskoga roda. Autor o politici i političkom najprije govori sa stajališta političke sociologije kao znanosti koja se bavi proučavanjem vlasti, upravljanja, autoriteta i zapovijedanja u svim ljudskim društvima, a ne samo u nacionalnim državama, da bi nakon toga dao različite definicije pojmova politike i političkoga. O značenju politike u postmodernomu vremenu autor govori na temelju doprinosa suvremenih europskih i svjetskih teoretičara kao što su Rene Coste, Claus Offe, Hanah Arendt, Anntony Giddens, Jürgen Habermas te posebice na temelju stajališta Ulricha Becka i Niklasa Luhmanna. Sva ova stajališta autor pokušava primijeniti na suvremenu hrvatsku zbilju, na položaj kršćana katolika u zemlji u kojoj čine nadpolovičnu većinu (87, 83 %), a u kojoj ih na vodećim pozicijama u državi i društvu gotovo i da nema. Upravo stoga da bi kršćani mogli s drugima suodlučivati i odlučivati o budućem razvoju hrvatske države, oni će se u Republici Hrvatskoj morati baviti više politikom negoli do sada i odreći se uvriježenoga stajališta kako je politika prljav i nečastan posao. Autor je mišljenja kao je kršćanski Bog kroz povijest uvijek bio duboko involviran u trenutni život onih koji su ga priznavali i da su Krista razapeli na križ ne iz vjerskih nego ponajprije iz političkih razloga, svejedno što nikada nije pripadao ni jednoj političkoj stranci, dakle stoga što je želio svojim naukom doprinijeti stvaranju uvjeta življenja dostojnih čovjeku stvorenom na sliku Božju.

kršćani; politika; religija

nije evidentirano