hrvatski

Sredstva za zaštitu divljeg kestena u rasadnicima u suzbijanju gljive Guignardia aesculi - inozemna i domaća iskustva

U hortikulturnim i šumskim rasadnicima divlji kesten (Aesculus hippocastanum L.) vrlo često uzgaja se kao urbana vrsta drveća zbog svoje estetske vrijednosti te ekoloških karakteristika. U rasadničkoj proizvodnji mlade biljke izložene su štetnom utjecaju različitih abiotskih i biotskih čimbenika, od kojih su zasigurno najznačaniji fitopatogena gljiva Guignardia aesculi (Peck.) Stew. te kestenov moljac miner (Cameraria ohridella Descka et Dimić). U zaštitnim mjerama, odnosno suzbijanju gljive G. aesculi koriste se različiti fungicidni pripravci, međutim, njihov učinak nije isti. Korišteni pripravci često ne ostvaruju željeni, odnosno zadovoljavajući učinak u zaštiti sadnica divljeg kestena. Provedenim istraživanjima u Austriji i Slovačkoj pojedini pripravci pokazali su se manje ili više učinkovitim. U Austriju prema Plenk (1996) u pokusu zaštite kestenovih sadnica korišteni su fungicidi s aktivnim tvarima: mankozeb, miklobutanil i bitertanol. Sve tri aktivne tvari pokazale su se učinkovitim u zaštiti lišća divljeg kestena, i to s 90 - 98 %-tnim uspjehom. U Slovačkoj je Zimmermann-Pastirčakova (2003) u svojim pokusima koristila slijedeće aktivne tvari: mankozeb, benomil, iprodion, fenarimol te dodin. Kao najslabija aktivna tvar pokazao se iprodion, s tek 5 %-tnim učinkom. Nešto bolji učinak postigao je dodin (20 %), zatim mankozeb (50 %), benomil (75 %), a najučinkovitijm pokazao se fenarimol (95 %). Praćenjem razvoja sadnica divljeg kestena u rasadniku Markuševac, te izmjerom godišnjeg visinskog prirasta u razdoblju 2000-2003., potvrđena su manje-više austrijska istraživanja. U godini 2001. korišteni su fungicidi s aktivnim tvarima miklobutanil i mankozeb, dok je u 2002. i 2003. dodan i karbendazim. U 2001. godini udvostručen je prosječan prirast sadnica, a 2002. godine utrostručen u odnosu na 2000. godinu kada nisu korištene navedene aktivne tvari i zaštita je vršena uglavnom pripravcima na bazi bakra. U 2003. godini prosječni visinski prirast bio je samo 50 % bolji u odnosu na 2000. godinu. Analizirajući te podatke i podatke Državnog hidrometeorloškog zavoda u vegetacijskom razdoblju zapaža se slijedeće. Prema podacima DHMZ-a 2000. godina bila je sušna do vrlo sušna, godina 2001. bila je kišna do sušna, godina 2002. bila je kišna, dok je 2003. ponovno bila vrlo sušna. Iz ovoga može se zaključiti da su oborine vrlo značajno utjecale na sam rast sadnica divljeg kestena. Godina 2000. a pogotovo 2003. bile se sušne (vrlo sušne), no usprkos tome visinski prirast sadnica u 2003. godini bio je 50 % veći od onoga u 2000. godini. Iz svega navedenog može se zaključiti da je uporaba fungicida s atkivnim tvarima miklobutanil, mankozeb i karbendazim u zaštiti sadnica divljeg kestena pokazala pozitivan učinak na njihov rast i razvoj, smanjivši u značajnoj mjeri zaraze gljivom G. aesculi.

Aesculus hippocastanum; sadnice; Guignardia aesculi; zaštita; fungicidi

nije evidentirano