hrvatski

Interakcija genotip x okolina u nebalansiranim serijama pokusa

Postojanje interakcije genotipova i okolina jedan je od najvažnijih problema u oplemenjivanju bilja. Cilj oplemenjivačkih procesa je stvaranje novih sorata poboljšanih svojstava, koje će moći zamijeniti postojeće sorte. Međutim, što je interakcijski učinak izraženiji, to je teže izabrati najbolje genotipove. Naime, ako se zbog interakcije redoslijed genotipova u različitim okolinama mijenja, genotipovi odabrani u jednoj okolini kao najbolji, u drugoj mogu biti izrazito slabi. Zbog izuzetne važnosti otkrivanja i ocjene interakcije u oplemenjivanju bilja, kao i mogućih različitih pristupa u rješavanju ovog problema, cilj ovog istraživanja bio je: istražiti mogućnost primjene metoda zasnovanih na predvidljivosti interakcije i metoda zasnovanih na grupiranju genotipova i okolina ; proučiti mogućnosti modificiranja izvornih metoda u svrhu njihove primjene u nebalansiranim setovima podataka ; usporediti učinkovitost različitih metoda analize interakcije genotip x okolina ; utvrditi mogući doprinos analize interakcije genotip x okolina pri izboru najboljih genotipova. Osnovni materijal ovih istraživanja predstavljale su novostvorene sorte ozime pšenice, ozimog ječma, jarog ječma i jare zobi, ispitivane u pokusima Povjerenstva za ispitivanje novostvorenih sorata pri Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva RH u razdoblju 1991-1998. Analiza interakcije genotip x okolina zasnovana je na AMMI (Additive Main effects and Multiplicative Interaction) modelima. Tijek analize zasnivat će se na jednom od dva moguća pristupa problemu primjene ovih modela u nebalansiranim setovima podataka. Analiza prema fiksnom modelu zasniva se na integraciji AMMI modela s EM (Expectation-Maximization) algoritmom. Izbor najboljeg modela proveden je prema tri različite metode. Analiza prema mješovitom modelu zasniva se na primjeni REML (REstricted Maximum Likelihood) metode procjene komponenti varijance. U ovom slučaju se izbor najboljeg modela provodi na temelju Akaikeovog informacijskog kriterija (AIC), koji također omogućava usporedbu učinkovitosti AMMI modela i nekih drugih modela za analizu interakcije genotip x okolina. Zaključci su: iz podataka o prinosu (i samo malobrojnim drugim svojstvima), bez podataka o svojstvima okolina, bilo je moguće primijeniti samo AMMI model ; uspješnost AMMI modela u nebalansiranim setovima podataka ovisi o tome jesu li modeli tretirani kao fiksni ili kao mješoviti ; primjena mješovitih modela je složenija od one fiksnih, no oni su pogodniji u objašnjavanju interakcije ; usporedbom AMMI modela s drugim modelima analize interakcije genotip x okolina, može se zaključiti da su AMMI modeli uvijek učinkovitiji od ostalih, a ujedno znatno informativniji u objašnjavanju interakcije genotip x okolina ; primjena AMMI modela može predstavljati značajan doprinos izboru najboljih genotipova u procesu oplemenjivanja bilja jer otkriva razinu osjetljivosti genotipova na promjene uvjeta okoline, kao i njihovu adaptaciju na specifične uvjete.

genotip x okolina; AMMI modeli; EM algoritam

nije evidentirano