hrvatski

Reakcija genotipova soje na zarazu sa Phomopsis longicolla Hobbs

Zaštita od bolesti jedan je od osnovnih problema koje donosi povećanje proizvodnih površina pod sojom (Glycine max (L.) Merrill). Nekoliko bolesti javlja se gotovo redovito u našim agroekološkim uvjetima: plamenjača (Peronospoa manshurica (Naum.) Syd ex Gaum.) i bolesti uzrokovane gljivama iz Diaporthe/Phomopsis kompleksa. Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti reakciju pet domaćih genotipova soje (OS-8, OS-49, OS-101, OS-109 i OS-139)na zarazu sa Phomopsis longicolla Hobbs, uzročnikom truleži sjemena soje, kroz pokuse sa umjetnom zarazom sjemena u vlažnoj komori i posudama sa sterilnom zemljom. Testirani genotipovi, grupa zriobe od 0-I, stvoreni su u okviru oplemenjivačkog programa soje na Poljoprivrednom institutu Osijek. Gljiva je izolirana iz sjemena soje sa simptomima koji odgovaraju zarazi sa Phomopsis longicolla Hobbs i izdvojenog iz uzoraka prikupljenih tijekom tri godine (2000-2002) sa 10 lokacija iz široke proizvodnje. Procjena patogenosti mjerena je brojem klijavih i neklijavih zrna (trula+neklijava zrna), dužine klice i nekroze klice testiranih genotipova. Prema dobivenim rezultatima iz pokusa u vlažnoj komori, broj klijavih i neklijavih zrna testiranih genotipova se značajno razlikovao (P=0.05). Odnos između umjetno zaraženih zrna i kontrole u pokusu pokazuju značajne razlike za svaki genotip (P=0.05). Svi genotipovi u kontroli imali su zadovoljavajuću klijavost i nisu zabilježene značajne razlike između broja trulih, klijavih i neklijavih zrna. Među testiranim genotipovima, OS-49 i OS-109 mogu se smatrati otpornijim na zarazu sa P. longicolla. Rezultati pokusa u posudama pokazuju da je broj zrna umjetno zaraženih genotipova bio značajno različit (P=0.05) tijekom cijelog pokusa dok su svi genotipovi u kontroli niknuli zadovoljavajuće i među njima nije bilo značajnih razlika. Prema dobivenim rezultatima, genotip OS-8 može se smatrati otpornijim na zarazu sa P. longicolla. Oba pokusa pokazuju uspješnost umjetne zaraze kao i razlike u otpornosti testiranih genotipova soje na zarazu ovom gljivom.

soja (Glycine max (L.) Merrill); otpornost/tolerantnost; genotipovi; zrno; Phomopsis longicolla Hobbs; umjetna zaraza

nije evidentirano

engleski

Response of soybean genotypes on infection with Phomopsis longicolla Hobbs

Zaštita od bolesti jedan je od osnovnih problema koje donosi povećanje proizvodnih površina pod sojom (Glycine max (L.) Merrill). Nekoliko bolesti javlja se gotovo redovito u našim agroekološkim uvjetima: plamenjača (Peronospoa manshurica (Naum.) Syd ex Gaum.) i bolesti uzrokovane gljivama iz Diaporthe/Phomopsis kompleksa. Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti reakciju pet domaćih genotipova soje (OS-8, OS-49, OS-101, OS-109 i OS-139)na zarazu sa Phomopsis longicolla Hobbs, uzročnikom truleži sjemena soje, kroz pokuse sa umjetnom zarazom sjemena u vlažnoj komori i posudama sa sterilnom zemljom. Testirani genotipovi, grupa zriobe od 0-I, stvoreni su u okviru oplemenjivačkog programa soje na Poljoprivrednom institutu Osijek. Gljiva je izolirana iz sjemena soje sa simptomima koji odgovaraju zarazi sa Phomopsis longicolla Hobbs i izdvojenog iz uzoraka prikupljenih tijekom tri godine (2000-2002) sa 10 lokacija iz široke proizvodnje. Procjena patogenosti mjerena je brojem klijavih i neklijavih zrna (trula+neklijava zrna), dužine klice i nekroze klice testiranih genotipova. Prema dobivenim rezultatima iz pokusa u vlažnoj komori, broj klijavih i neklijavih zrna testiranih genotipova se značajno razlikovao (P=0.05). Odnos između umjetno zaraženih zrna i kontrole u pokusu pokazuju značajne razlike za svaki genotip (P=0.05). Svi genotipovi u kontroli imali su zadovoljavajuću klijavost i nisu zabilježene značajne razlike između broja trulih, klijavih i neklijavih zrna. Među testiranim genotipovima, OS-49 i OS-109 mogu se smatrati otpornijim na zarazu sa P. longicolla. Rezultati pokusa u posudama pokazuju da je broj zrna umjetno zaraženih genotipova bio značajno različit (P=0.05) tijekom cijelog pokusa dok su svi genotipovi u kontroli niknuli zadovoljavajuće i među njima nije bilo značajnih razlika. Prema dobivenim rezultatima, genotip OS-8 može se smatrati otpornijim na zarazu sa P. longicolla. Oba pokusa pokazuju uspješnost umjetne zaraze kao i razlike u otpornosti testiranih genotipova soje na zarazu ovom gljivom.

soybean (Glycine max (L.) Merrill); resistance/tolerance; genotypes; seed; Phomopsis longicolla Hobbs; artificial infection

nije evidentirano