hrvatski

Kvaliteta života starijega stanovništva u izoliranim sredinama - primjer hrvatskih otoka

Rad se bavi određivanjem kvalitete života starijega stanovništva u specifičnim uvjetima izoliranosti (rubnosti, perifernosti) hrvatskih otoka. Koncept kvalitete života imao je središnju ulogu u razvoju socijalne gerontologije posljednjih četrdesetak godina. Kvaliteta života višedimenzionalni je koncept zamišljen kao mreža povezanih elemenata čija integracija određuje ukupnu kvalitetu života određenoga pojedinca. Brojnim istraživanjima također je potvrđeno da biti kontinuirano aktivan ili ponovno se aktivirati znači najbolji način da se dosegne viša kvaliteta života u kasnijem razdoblju života ili uspješna starost. Trendovi u suvremenoj gerontologiji, od šezdesetih godina prošlog stoljeća, pokazuju da se stavovi o starosti kao posljednjoj etapi života znatno mijenjaju. Zahtijeva se odbacivanje temeljne ideje negativne socijalne konstrukcije stare dobi, prema kojoj je starost sama po sebi ono što izjednačava stare ljude, određuje kvalitetu njihova života i stvara od njih homogenu društvenu grupu i time starost definira kao problem. Ograničenja ljudskoga potencijala u starosti danas su nepoznata. Jedino je jasno da su oni potencijalno snažniji, produktivniji i kreativniji nego što se to prije mislilo. Ideja razdoblja aktivne mirovine koja slijedi pojedinčevu profesionalnu karijeru postala je važan element u rekonstrukciji životnoga toka. To razdoblje britanski gerontolozi (Phillipson, Cole, Katz i drugi) nazivaju razdobljem rekonstrukcije stare dobi. Istražujući kvalitetu života starih otočana radom se željelo potvrditi nužnost uključivanja jednoga dijela starije populacije koja je na otocima vrlo brojna, a na mnogim manjim ili iznimno malim otocima i prevladavajuća, u projekte koje osmišljavaju različite državne agencije kako bi zadržale mlade na otocima, omogućile razvoj određenih gospodarskih grana, obnovile i obogatile kulturne i zabavne sadržaje, ili, jednostavno, vratile život na otoke. Dakle, rad se zalaže za shvaćanje starih otočana kao potencijalnih ravnopravnih lokalnih aktera raznih programa kojima se planira pokrenuti oživljavanje otoka. Stari ljudi na hrvatskim otocima trebaju biti promatrani kao skupina osoba različitih interesa, potreba, sposobnosti i zdravstvenog stanja, ali koji se, u velikom broju, mogu, žele i trebaju uključiti u različite projekte kojima će se poboljšati kvaliteta ukupnog otočnog života. Na svojevrstan način načinjen je iskorak, emancipacija u nas tradicionalna shvaćanja starenja. Kada se govori o posljednjoj etapi života, treba razmišljati o produktivnom starenju, aktivnoj starosti, neprekinutu nastavku života u onim područjima u kojima starija osoba posjeduje znanje i iskustvo, dajući doprinos u okviru svojih tjelesnih i intelektualnih kapaciteta, očuvana zdravlja i materijalnih mogućnosti. Pritom motivacija starih osoba i njezino poticanje igra neobično važnu ulogu, kako za očuvanje njihova osobnog zdravlja - tjelesnog i mentalnog, tako i za doprinos napretku zajednice. Specifičnost otočkog života, oslanjanje na vlastite snage često malobrojna stanovništva, određivala je uloge pojedinih skupina i prisiljavala stanovnike hrvatskih otoka na aktivan život do u duboku starost. Dakle, koncept se produktivnoga starenja na otocima u određenoj mjeri i na njima svojstven način odvija tijekom čitava 20. stoljeća. Jedan od alternativnih pristupa starosti u suvremenom društvu, a za koji se zalaže i ovaj rad, jest i šire shvaćanje koncepta dobne ovisnosti. Dugo je smatrano da staračka ovisnost košta znatno više nego ovisnost mladih. No, neka su istraživanja ekonomista takve stavove opovrgnula (Schultz). Opravdanje za produljivanje razdoblja aktivnosti nakon 65. godine istraživači pronalaze u doprinosu koji ta skupina daje uzdržavanju obitelji i životu zajednice, kao i izravnu doprinosu ekonomiji, misleći pritom na razne načine samozapošljavanja ili radom na određeno. Pojam kvaliteta života određuje se s pomoću dvaju koncepata: uži se odnosi na kvalitetu nečijega pojedinačnog života - koliko dobro on sam živi svoj život, dok širi koncept, odnosno mjerenje uvjeta kvalitete života nekog pojedinca, obuhvaća pokazatelje životnih uvjeta koji stvaraju okolinu i kulturu u pojedinom društvu. Kvaliteta života pojedinca pod utjecajem je kvalitete njegove okoline i kulture, koji pak određuju dio vrsta i načina funkcioniranja pojedinca u društvu. Dva su temeljna pristupa pri određivanju kvalitete života koji se, uglavnom, koriste dvjema primarnim kategorijama varijabli. Jedne određuju kvalitetu života kao objektivno, statusom određeno pitanje, istražujući osobne karakteristike poput imovine, zdravstvenog statusa i financijske sigurnosti. Drugi definiraju kvalitetu života terminima subjektivnoga vrednovanja koje pojedinci iskazuju o vlastitom iskustvu: doživljaj zadovoljstva ili ispunjenja, odnosno opći doživljaj osobne vrijednosti. Obje kategorije, objektivni uvjeti i subjektivne procjene (iskustvo), važni su element u procjeni kvalitete života. Kako je tema ovoga rada kvaliteta života starih ljudi u izoliranim sredinama, proširen je klasični model dimenzija kvalitete života starih ljudi (Georg i Bearon). Kao temeljnu dimenziju života, koja određuje sam pojam izoliranosti, nužno je mjeriti kvalitetu prometne povezanosti otoka. Pritom mislimo na tri razine povezanosti/izoliranosti otoka: s kopnom, s drugim otokom/otocima i povezanost između naselja na pojedinom otoku. Prometna povezanost pripada u kategoriju objektivnih uvjeta koji snažno određuju svakodnevnicu na svim razinama, ali i razne subjektivne doživljaje (osamljenost) i procjene osobnoga života pojedinca. Druga dimenzija koju, također, smještamo u područje objektivnih uvjeta, migracija, u prostoru otoka stoljetni je trajni proces koji je znatno utjecao na sve aspekte otočnoga života. Uz uobičajene metode teorijske analize postojeće znanstvene literature, u radu je primijenjena svojevrsna triangulacija: sekundarna analiza (popisni podaci, podaci županijskih ureda za javno zdravstvo i godišnji izvještaji liječnika otočnih ambulanti, podaci Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje), u terenskom istraživanju metoda ankete, koja je svakom pojedinom ispitaniku pristupila iz perspektive analize cjelokupnoga životnog ciklusa te biografska metoda, odnosno metodom dubinskog intervjua ispričana životna povijest. Uzorak terenskog istraživanja izabran je na četiri zadarska otoka koji po mnogim socio-demografskim i geografskim osobinama mogu dobro predstavljati otoke hrvatskoga Jadrana: Ugljanu, Dugom otoku, Ižu i Silbi. Otoci zadarskog arhipelaga pripadaju skupini najslabije razvijenih otoka hrvatskoga Jadrana, kojima, uz pokoju iznimku, prijeti potpuna depopulacija. Analiza prikupljenih rezultata istraživanja potvrdila je da, bez obzira na veličinu otoka, brojnost njegova stanovništva ili kvalitetu povezanosti s kopnom, stari otočani na sličan način procjenjuju prednosti i nedostatke otočnoga života, odnosno kvalitetu života u cjelini. S obzirom da je istraživanje provođeno na uzorku starijega stanovništva, očekivano je da će posebice biti istaknuti problemi koje uobičajeno vežemo uz starije ljude – problem materijalne oskudice, slaba zdravlja i osjećaj osamljenosti, napuštenosti. I, premda problema ima, a ima i razlika među ispitanicima u načinu kako pojedinu teškoću doživljavaju i rješavaju, stari otočani ne ostavljaju dojam nesretnih ljudi. Većina voli svoj način života, uživa u ljepotama otoka i mora, miru, cijeni sigurnost, solidarnost i bliskost kojima je prožet svakodnevni život, ocjenjuje kvalitetu života starih ljudi na otocima višom negoli vršnjaka na kopnu. No, jedan je društveni sustav koji svi, bez razlike, uvijek ističu kao temelj – obitelj. Bez obzira bila riječ o njima samima ili životu otočne zajednice – vrijednost obitelji, ljubav, osjećaj povezanosti i obveze, odnosno očekivanja i oslanjanje na djecu, bračnog partnera, brata ili sestru. Stari ljudi na otocima žive aktivno jer to zahtijeva od njih način života, običaji, ali i nužda, jer nema dovoljno mladih koji bi ih mogli odmijeniti u nekim poslovima. Stoga ne iznenađuje njihova spremnost za aktivno uključivanje, odnosno prihvaćanje određenih zadaća unutar mogućih projekata revitalizacije. Želju za aktivnim sudjelovanjem iskazuju svi kojima dob (pretežno mladi stari) i zdravlje to dopuštaju, podjednako žene i muškarci, bračni parovi ili udovice/udovci, bez razlike na naselje ili otok na kojem žive. Svaki četvrti ispitanik u starijoj dobi želi i misli da može aktivno pridonijeti raznim aspektima poboljšanja kvalitete života otočne zajednice. Starenje na otoku, samo po sebi, oblik je produktivna ili angažirana starenja. Proces oživljavanja otoka i njihova društvena integracija trebaju se odvijati na dvjema razinama: razini društva u cjelini (makrorazini) i na lokalnoj razini socijalne integracije. U socijalne aktere koji moraju biti nosioci revitalizacije ograničena prostora kakav čine otoci sociolozi (Lay, Štambuk) ubrajaju ponajprije lokalne elite i lokalno stanovništvo. S obzirom na relativno malen broj ukupnog stanovništva, a posebice stanovnika u radnoaktivnoj dobi te, često, i nedovoljno obrazovana za pokretanje procesa oživljavanja prostora, nužno je u aktere na lokalnoj razini u sve faze oživljavanja otočnog života, od ideja do aktivna sudjelovanja u provedbi, ravnopravno uključiti i motivirano starije otočno stanovništvo. Uz aktere revitalizacije posebice je nužno pobrinuti se o principima (lokalne razvojne ideje) na kojima će se osmišljavati i provoditi mogući programi, a sve u svrhu zaštite i očuvanja lokalnih resursa, bez obzira na njihovu postojeću količinu i vrijednost. Dakle, na makrorazini, upravljanje otočnim resursima i razvoj novih programa za unapređenje života otočnih zajednica mora se temeljiti na konceptu održivog razvoja. Iz namjene sveg novca (više od dvije milijarde i dvjesto milijuna kuna) koji je država u proteklih devet godina uložila u otoke može se zaključiti da se ulaže uglavnom u zapuštenu ili dotrajalu infrastrukturu, čime se pokušava podići elementarna razina kvalitete života. Sva ulaganja, osim što unapređuju komunalnu infrastrukturu otočnih zajednica, nužan su temelj očuvanja ekološki vrijednih otočnih resursa i temelj za dalji razvitak turizma na otocima. Uz očuvanje kvalitete okoliša, programi na makrorazini trebali bi omogućiti stvaranje uvjeta za reprodukciju gospodarske osnove življenja. Kada se planira poticanje i razvijanje gospodarskoga razvoja na otocima u okviru održivog razvitka, uvijek se misli na biogospodarske aktivnosti (ekološki turizam, proizvodnja zdrave hrane i uporaba prirodnih izvora energije). U nacrtima programa razvoja ekološkog turizma na otocima treba razmišljati o diferenciranom pristupu svakom otoku posebno, jer su i prirodni potencijali i tradicijska kultura vrlo raznoliki.

kvaliteta života; stari otočani; produktivna starost; rekonstrukcija starosti; perspektiva životnoga ciklusa; održivi razvitak; uloga lokalnih aktera u oživljavanju otočnih prostora.

nije evidentirano