hrvatski

Hrvatska monumentalna skulptura u kontekstu europskog modernizma druge polovice 20. stoljeća. Primjer Vojina Bakića

Monumentalna spomenička skulptura predstavlja jednu od najproblematičnijih kiparskih vrsta 20. stoljeća. Teško se otvarajući za rezultatima avangardnih istraživanja zbog pritisaka ideoloških zadataka kojima je izložena u puno većoj mjeri od drugih oblika kiparske prakse, monumentalna skulptura prve polovine 20. stoljeća ipak je dala nekoliko ostvarenja na temelju čijih vrijednosti su postavljeni i vrijednosni kriteriji poslijeratne europske spomeničke produkcije 50ih i 60ih godina (Tatlin, Gropius, van der Rhoe, Brancusi). Spomenička skulptura druge polovine stoljeća, obilježena potragom za idealnim spomenikom žrtvama II. svjetskog rata, uglavnom se izražava jezikom apstraktne umjetnosti kojim teško može pomiriti zahtjev radikalne ideologije kasnog modernizma za potpunim odsustvom ideološkog sadržaja i potrebu zapadnoeuropskog društva da se u činu komemoracije jasno odslikava i koncepcija individualne slobode pojedinca koja je ne samo osnovna vrijednost zapadnih demokracija, nego i jedna od najvažnijih tekovina antifašizma. U tom kontekstu hrvatska spomenička skulptura 50ih i 60ih godina dala je europskoj umjetnosti neka od najautentičnijih spomeničkih rješnja koja nisu adekvatno vrednovana ni u nacionalnoj ni u europskoj povijesti umjetnosti. Spomenik Pobjedi u Kamenskoj (1958.-1968.) Vojina Bakića, jedno od takvih ostvarenja, sublimira ne samo vrhunske kvalitete spomeničkog segmenta hrvatske poslijeratne kiparske produkcije, nego i gotovo cijeli razvojni put ovog kipara što rasponom obuhvaćenih problema izuzetno kvalitetno ilustrira presudne momente u povijesti europske skulpture kasnog modernizma. Činjenica njegovog fizičkog uništenja govori u prilog potrebi revalorizacije naše monumentalne spomeničke produkcije druge polovine 20. stoljeća i naglašava hitnost toga zadatka.

kasni modernizam; skulptura; spomenik; ideologija; hrvatska moderna umjetnost

nije evidentirano