hrvatski

Parametar topljivosti u razrijeđenim otopinama celuloznog diacetata

Istraživana su svojstva razrijeđenih otopina celuloznog diacetata u jednostavnim otaplima (aceton, A ; N, N-dimetilformamid, DMF ; mravlja kiselina, MK) i dvokomponentnim smjesama otapala (A-formamid, FA ; A-N-metilformamid, NMF ; A-DMF i A-MK). Određeni su granični viskozni brojevi ([h], metoda kapilarne viskozimetrije) i drugi virijalni koeficijenti (A2, metoda rasipanja svjetlosti) u ovisnosti o sastavu smjese otapala. Razmatrana je ovisnost eksperimentalno dobivenih veličina o jednodimenzijskom parametru topljivosti smjese otapala. Odnos graničnih viskoznih brojeva i parametra topljivosti otapala je parabolična funkcija s maksimumom u području parametra topljivosti polimera. Dobiveni parametar topljivosti polimera u skladu je s literaturnim vrijednostima, određenim sličnim postupkom u čistim otapalima. Slična funkcijska ovisnost može se očekivati i za odnos drugog virijalnog koeficijenta i parametra topljivosti otapala, budući da su i A2 i [h] veličine koje odražavaju termodinamičku kvalitetu otapala. Međutim, eksperimentalni podaci ukazuju da na ovisnost A2 o sastavu smjese otapala utječu i drugi čimbenici, posebice pojava preferencijalne adsorpcije, koja se ne može predvidjeti u okviru koncepta parametra topljivosti. Ista pojava će u mnogo manjoj mjeri utjecati na vrijednost [h], što ukazuje na bitne razlike veličina [h] i A2. A2 je veličina određena u stanju termodinamičke ravnoteže, i izravni je pokazatelj međudjelovanja polimernih molekula i molekula otapala u sustavu. S druge strane, [h] se određuje u uvjetima viskoznog tečenja, i pokazatelj je hidrodinamičkog volumena solvatirane polimerne molekule, dakle ne odražava detalje međudjelovanja.

nije evidentirano

nije evidentirano