hrvatski

O medijevističkom radu Ive Mažurana

Članak nudi kritičku ocjenu priloga Ive Mažurana (rođen 1928) proučavanju hrvatskog srednjovjekovlja. Premda se glavni Mažuranovi stručni interesi odnose na vojnu povijest razdoblja osmanlijskih osvajanja te na ranu poslijeosmansku povijest Slavonije (Mažuran je objavio nekoliko obimnih zbirki izvora za Slavoniju u kasnom 17. i ranom 18. stoljeću), on se također ekstenzivno bavio i poviješću srednjovjekovnog Osijeka, a napisao je i pregled povijesti srednjovjekovne Bosanske (Đakovačke) biskupije. Glavna vrijednost tih radova sastoji se u pažljivu navođenju gotovo svih relevantnih izvora, kako objavljenih tako i neobjavljenih, te u njihovu izravnu faktografskom ili "pozitivističkom" korištenju. Istodobno, djelokrug Mažuranovih interpretacija dosta je ograničen, a njegove su pretpostavke malokad uvjerljive (npr. spekulacije o crkvama u srednjovjekovnom Osijeku). Zanimljiv sastojak Mažuranovih radova jest njegov pokušaj da povijest prikaže na očevidniji način kao "priču o ljudima" te njegovo iskazano kredo da je "povijest u osnovi pripovjedačka, literarna". U praksi, međutim, takvo pomalo pomodno razumijevanje "povjesničareva zanata" rezultira izlaganjem podataka onako kako ih se nalazi u izvorima, začinjenim kvaziliterarnim pasusima, neodređenim meditacijama i stereotipnim psihološkim komentarima o postupcima davnih ljudi. Kako u svojim zaslugama tako i u svojim nedostacima, rad Ive Mažurana kao medijevista prilično je ilustrativan za relativno zanemareno i "kržljavo" povijesno istraživanje slavonskoga srednjeg vijeka u sklopu hrvatske historiografije.

Ive Mažuran; srednji vijek; Slavonija; Osijek; metodologija

nije evidentirano