hrvatski

Karakter prostora i zelenilo na primjeru Dubrovnika

Karakter prostora, otvorenog prostora i krajobraza, određen je izrazitim svojstvima i obilježjima, koja ga čine prepoznatljivim, ponekad i naglašeno samosvojnim( poput Dubrovnika ), po kojima se može uspoređivati ili razlikovati od drugih prostora . Karakter krajobraza određen je kako formacijama i svojstvima ključnih prirodnih komponenti tako i artificijelnih tvorbi iz kojih je sačinjen.Kolikogod su neke sastavine krajobraza prirodno zadane (klima, geološka podloga, relijef, tlo, vegetacijski pokrov, more, vode i dr. ), činjenica je da čovjek može izravno ili neizravno utjecati na njihovo mijenjanje, pa tako i na mijenjanje karaktera krajobraza. Pronicanje u karakter konkretnog otvorenog prostora ili krajobraza i puna obaviještenost o njemu za krajobraznog oblikovatelja od prvorazrednog je značenja. Kada je riječ o dubrovačkim prostorima, sretan spoj i uravnotežen odnos vrhunskih prirodnih i vrsnih artificijelnih vrijednosti iznjedrio je stoljećima stvarani prostorni sklad. Krajobraznooblikovni pristup u Dubrovniku tijekom druge polovine XX st. / kroz projekte Ustanove za parkove-Dubrovnik (1953-1960) i poduizeća „ Vrtlar“ -Dubrovnik (1961-1963)/ formirali sno kontinuiranim izučavanjem dubrovačkih krajobraznih, povijesnih i ambijentalnih vrijednosti. Utvrdili smo da opsežna obraslost gradskog prostora Dubrovnika izvornim prirodnim zelenilom predstavlja jednu od njegovih ključnih krajobraznih posebnosti s kojom, radi očuvanja njegove samosvojnosti, karakter novopodignutih zelenih prostora treba imati usklađenu prostornu i krajobraznu komunikaciju. Na tim su se spoznajama temeljili koncepti uređenja novih prostora i osmišljavanje novih zelenih tvorbi. To je razlog što smo autohtonom te likovno i ekološki bliskom udomaćenom bilju davali apsolutnu prednost, ali na kreativan način, koji nije imao karakter dogme, niti pukog mimesisa. O tome je (na primjeru krajobraznog uređenja hotela “ Plat) svoj pozitivan sud dao i nestor krajobrazne arhitekture na prostorima jugoistočne Europe, prof.Ciril Jeglič, u osvrtu pod naslovom “ Zgledna ozelenitev na dubrovniški rivieri” (časopis “ NAŠ VRT” br. 1-2 /1974, Ljubljana, str.. 32-33). Na tako definiranom teoretskom stajalištu bila je utemeljena i dendrološka proizvodnja u dubrovačkim rasadnicima tog razdoblja. Rasadnici su postali poligoni proizvodnje visokokvalitetnih sadnica mediteranskog i njima bliskog drveća, grmlja, penjačica i trajnica, koja je upotpunosti bila usklađena s utvrđenom oblikovnom orijentacijom u formiranju zelene komponente novih vrtnih prostora grada, njegovih stambenih i turističkih zona Karakter prostora, njegov identitet, njegov genius loci, dodirni su i ovisni pojmovi i kategorije, koji označavaju ili znače ono što određeni prostor čini onim što jest, često i neponovljivim poput Dubrovnika. Zato je nemjerljivo značajno temeljito izučavati sve komponente i elemente koje ih tvore, sva njihova obilježja, i na tim ih temeljima sustavno i argumentirano štititi. Naše dvije struke, iako bitno drugačije i samostalne, u praksi imaju dodirnih točaka. pa zato, i ona oblikovna (krajobrazna arhitektura) i ona proizvodno-uzgojna (hortikultura) dužne su dati svoj kreativan prilog toj strateškoj zadaći !

Karakter prostora ili krajobraza; očuvanje autentičnosti; značenje autohtonog bilja

Agronomski glasnik 67(2005)(2-4)

engleski

Character of the open space and the greenery concerning the Dubrovnik example

Karakter prostora, otvorenog prostora i krajobraza, određen je izrazitim svojstvima i obilježjima, koja ga čine prepoznatljivim, ponekad i naglašeno samosvojnim( poput Dubrovnika ), po kojima se može uspoređivati ili razlikovati od drugih prostora . Karakter krajobraza određen je kako formacijama i svojstvima ključnih prirodnih komponenti tako i artificijelnih tvorbi iz kojih je sačinjen.Kolikogod su neke sastavine krajobraza prirodno zadane (klima, geološka podloga, relijef, tlo, vegetacijski pokrov, more, vode i dr. ), činjenica je da čovjek može izravno ili neizravno utjecati na njihovo mijenjanje, pa tako i na mijenjanje karaktera krajobraza. Pronicanje u karakter konkretnog otvorenog prostora ili krajobraza i puna obaviještenost o njemu za krajobraznog oblikovatelja od prvorazrednog je značenja. Kada je riječ o dubrovačkim prostorima, sretan spoj i uravnotežen odnos vrhunskih prirodnih i vrsnih artificijelnih vrijednosti iznjedrio je stoljećima stvarani prostorni sklad. Krajobraznooblikovni pristup u Dubrovniku tijekom druge polovine XX st. / kroz projekte Ustanove za parkove-Dubrovnik (1953-1960) i poduizeća „ Vrtlar“ -Dubrovnik (1961-1963)/ formirali sno kontinuiranim izučavanjem dubrovačkih krajobraznih, povijesnih i ambijentalnih vrijednosti. Utvrdili smo da opsežna obraslost gradskog prostora Dubrovnika izvornim prirodnim zelenilom predstavlja jednu od njegovih ključnih krajobraznih posebnosti s kojom, radi očuvanja njegove samosvojnosti, karakter novopodignutih zelenih prostora treba imati usklađenu prostornu i krajobraznu komunikaciju. Na tim su se spoznajama temeljili koncepti uređenja novih prostora i osmišljavanje novih zelenih tvorbi. To je razlog što smo autohtonom te likovno i ekološki bliskom udomaćenom bilju davali apsolutnu prednost, ali na kreativan način, koji nije imao karakter dogme, niti pukog mimesisa. O tome je (na primjeru krajobraznog uređenja hotela “ Plat) svoj pozitivan sud dao i nestor krajobrazne arhitekture na prostorima jugoistočne Europe, prof.Ciril Jeglič, u osvrtu pod naslovom “ Zgledna ozelenitev na dubrovniški rivieri” (časopis “ NAŠ VRT” br. 1-2 /1974, Ljubljana, str.. 32-33). Na tako definiranom teoretskom stajalištu bila je utemeljena i dendrološka proizvodnja u dubrovačkim rasadnicima tog razdoblja. Rasadnici su postali poligoni proizvodnje visokokvalitetnih sadnica mediteranskog i njima bliskog drveća, grmlja, penjačica i trajnica, koja je upotpunosti bila usklađena s utvrđenom oblikovnom orijentacijom u formiranju zelene komponente novih vrtnih prostora grada, njegovih stambenih i turističkih zona Karakter prostora, njegov identitet, njegov genius loci, dodirni su i ovisni pojmovi i kategorije, koji označavaju ili znače ono što određeni prostor čini onim što jest, često i neponovljivim poput Dubrovnika. Zato je nemjerljivo značajno temeljito izučavati sve komponente i elemente koje ih tvore, sva njihova obilježja, i na tim ih temeljima sustavno i argumentirano štititi. Naše dvije struke, iako bitno drugačije i samostalne, u praksi imaju dodirnih točaka. pa zato, i ona oblikovna (krajobrazna arhitektura) i ona proizvodno-uzgojna (hortikultura) dužne su dati svoj kreativan prilog toj strateškoj zadaći !

Character of the open space or the landscape; conservation of the authenticity; significance of the autochthonous plants

Agronomski glasnik 67(2005)(2-4)