hrvatski

Uloga simboličke i pripovjedne sposobnosti u jezičnome razvoju

Za razliku od svakodnevnoga jezika koji se ostvaruje ovdje i sada, za ostvarivanje simboličke igre, oblikovanje različitih žanrova pripovijedanja ili za pisanje potrebno je dekontekstualizirati jezik, odnosno postaviti tamo i onda. Ta se sposobnost, tj. transpozicija, počinje razvijati rano, ali razvoj traje dugo. Začeci su simboličke igre u djece uredna jezično-govorna razvoja oko druge godine. U toj su dobi djeca sposobna prizivati prošle događaje i stvarati jednostavne priče. Sa psiholingvističkoga su stajališta simbolička i pripovjedna sposobnost, kao složene jezično-spoznajne vještine, dobri temelji i dobri pokazatelji jezičnoga razvoja. Tako su, npr. korijeni prenesenih značenja, frazema koje će dijete usvojiti u školskome razdoblju, upravo u simboličkoj igri, tj. u dječjim igrama pretvaranja kao da igrama (Kuvač, Vancaš, 2003.), a izloženost je pripovijedanju u predškolskome razdoblju u visokoj korelaciji s ovladavanjem čitanja i pisanja u školskome razdoblju. Veliki broj istraživača potvrđuje da je sposobnost pripovijedanja najbolji prediktor kasnijega školskoga uspjeha posebno za djecu koja su rizična u jezičnome razvoju (Geva i sur., 1983., Wells, 1986., Peterson i sur., 1992.). U ovome ćemo radu prikazati neka od obilježja simboličke i pripovjedne sposobnosti kod djece uredna jezično-govorna razvoja. Ta su nam obilježja važna za određivanje odstupanja kod djece s jezičnim teškoćama jer mnogobrojne studije pokazuju da npr. djeca s posebnim jezičnim teškoćama (PJT) imaju ograničenu simboličku vještinu te siromašno pripovijedanje (Leonard, 1998.).

simbolička igra; narativna sposobnost; jezični razvoj

nije evidentirano